BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Čir (peptički ulkus)

Uvod

Uvod

Čir ili peptički ulkus je naziv za otvorenu ranu koja nastaje unutar sluznice želuca (gastrični ulkus), ili u tankom crijevu (dvanaestopalačnom).

Najčešći simptom peptičkog ulkusa su osjećaj pečenja ili nagrizajući bolovi u sredini trbuha.

Koliko je čest

Teško je tačno procijeniti koliko je peptički ulkus čest zato što kod mnogih ljudi on ne izaziva nikakve simptome. Međutim, studija provedena u Švedskoj u okviru koje je testirano 1000 odraslih ljudi slučajnim odabirom, otkrila je da je 4 odsto ispitanika imalo peptički ulkus.

Peptički ulkus se može javiti kod ljudi bez obzira na starost, uključujući i djecu, ali se bolest najčešće javlja kod ljudi koji imaju 60 ili više godina. Peptički ulkus se podjednako javlja kod oba pola.

U prošlosti se pogrešno smatralo da su glavni uzroci peptičkog ulkusa faktori koji se tiču načina života, kao što je ishrana, pušenje, alkohol i stres.

Iako ovi faktori mogu imati ograničeni ulogu, poznato je da je vodeći uzrok peptičkog ulkusa vrsta bakterije koja se zove “H. pylori”.

“H. pylori” može inficirati želudac i tanko crijevo, a kod nekih ljud bakterija može iritirati unutrašnji sloj želuca i tankog crijeva, dovodeći do nastanka ulkusa.

Grupa lijekova protiv bolova koja se naziva nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID), gdje spadaju aspirin i ibuprofen, su drugi najčešći uzrok peptičkog ulkusa. Ovi lijekovi protiv bolova mogu iritirati sluznicu želuca i tankog crijeva kod nekih ljudi, naročito ako se dugoročno uzimaju.

Prognoza

Od kada je otkrivena povezanost između peptičkog ulkusa, bakterije “H. pylori” i NSAID lijekova liječenje peptičkog ulkusa je postalo mnogo uspješnije i prognoza je uglavnom dobra.

Terapija za H. pylori koja se dovodi u vezu sa peptičkim ulkusom obično podrazumijeva uzimanje antibiotika da bi se uništila bakterija. Nakon te terapije, samo pet odsto ljudi će ponovo dobiti čir.

Terapija za peptički ulkus koji se dovodi u vezu sa NSAID lijekovima obično podrazumijeva prestanak uzimanja NSAID lijekova prije nego što se uzme lijek za liječenje čira.

Ako nije moguće prestati sa uzimanjem NSAID lijekova, mogu se koristiti dodatni lijekovi da bi se nadomjestilo djelovanje NSAID lijekova.

Komplikacije peptičkog ulkusa su ozbiljne, ali su rijetke i uključuju unutrašnje krvarenje, što zahtijeva hitnu operaciju.

Simptomi

Simptomi

Najčešći simptom peptičkog ulkusa je osjećaj pečenja koji se javlja u sredini stomaka (želudac). Međutim, bolovi se takođe mogu proširiti gore prema vratu i dolje prema pupku.

Bolove izazivaju dva faktora:

  • sam čir, i
  • želučana kiselina koja dolazi u kontakt sa čirom i iritira ga.

Bolovi mogu trajati od 5 minuta do nekoliko sati. Često se javljaju između 2-5 sati nakon jela, tako da se mnogi ljudi probude tokom noći zbog bolova.

Bolovi su često jači kada vam je prazan stomak i obično postanu blaži kada nešto pojedete.

Rjeđi simptomi peptičkog ulkusa su:

  • slaba probava i žgaravica,
  • povraćanje, i
  • gubitak apetita.

Neki ljudi takođe otkriju da im više ne prija masna hrana.

Kada potražiti ljekarski savjet

Uvijek se treba obratiti porodičnom ljekaru ako sumnjate da imate peptički ulkus. Iako postoje lijekovi koji se kupuju bez recepta koji mogu privremeno ublažiti simptome, oni ne liječe primarni uzrok.

Kada tpotražiti hitan ljekarski savjet

Može se javiti niz simptoma ako peptički ulkus iznenada izazove ozbiljne komplikacije, kao što je unutrašnje krvarenje. Među njih spadaju:

  • povraćanje krvi-  krv može biti svijetlo crvena ili tamnija, zrnastog izgleda slično granulama kafe,
  • stolica (fekalije) – veoma tamne boje ili kao katran, i
  • iznenadni, oštri bolovi u trbuhu (želucu) koji se postepeno pogoršavaju.

Ako imate neke od gore navedenih simptoma, treba odmah da se obratite svom porodičnom ljekar

Uzroci

Uzroci

Da li “H. pylori” izaziva karcinom?

H pylori se dovodi u vezu sa vrlo malo većim rizikom od raka želuca. Međutim, liječenje”H. pylori”  samo iz ovog razloga se ne preporučuje. Rizik da bilo ko od nas dobije rak želuca je mali i niko ne zna da li će liječenje “H. pylori” zaista smanjiti rizik od raka želuca.

Peptički ulkus je obično izazvan na jedan od sljedeća dva načina:

  • bakterijom “H. pylori” – koja je odgovorna za 95 odsto čireva na dvanaestopalačnom crijevu i 80 odsto gastričnih ulkusa, i
  • nesteroidnim antiinflamatornim lijekovima (NSAID) – koji su odgovorni za 20 odsto gastričnih ulkusa, i za preostalih pet odsto slučajeva čira na dvanaestopalačnom crijevu.

Oba uzroka ometaju zaštitno djelovanje sluznice koja oblaže želudac. Ovo ometanje dovodi do nastanka čira koji, zbog visokog nivoa kiseline koja se nalazi u želucu i crijevima, ne može da zaraste prirodnim putem. Zbog toga je često važan dio liječenja da se smanji nivo želučane kiselini.

“H. pylori”

Infekcije bakterijom “H. pylori” su veoma česte, i često se može desiti da ste zaraženi, a da niste toga svjesni jer infekcija obično ne izaziva nikakve simptome.

Međutim, u nekim slučajevima, infekcija bakterijom “H. pylori” može dovesti do toga da zaštitna sluznica koja oblaže želudac postane upaljena i natečena. Kako osjetljivi zid želuca više nije zaštićen sluznicom, želučana kiselina ga može oštetiti, izazivajući nastanak ulkusa.

Čir na dvanaestopalačnom crijevu (koji nastaje u gornjem dijelu tankog crijeva) se može javiti ako je infekcija bakterijom “H. pylori” ograničena na gornji dio želuca.

Infekcija u ovom dijelu želuca će za posljedicu imati proizvodnju prevelike količine želučane kiseline, koja se slijeva u predio dvanaestopalačnog crijeva, povećavajući rizik od nastanka čira u dvanaestopalačnom crijevu.

Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID)

Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID) su lijekovi koji se često koriste za:

  • ublažavanje bolova – kao što je zubobolja, glavobolja, bolovi u zglobovina, i menstrualni bolovi,
  • snižavanje visoke temperature (groznice), i
  • liječenje inflamatornih bolesti – bolesti koje izazivaju bolne upale zglobova, kao što je reumatski artritis.

Neki ljudi sa kardiovaskularnim bolestima (bolesti koje zahvataju srce i krv) takođe redovno uzimaju NSAID lijek aspirin jer on može smanjiti rizik od krvnih ugrušaka.

NSAID lijekovi su obično u vidu tablete, mada su takođe dostupni u vidu tečnosti, krema, sprejeva i supozitorija, kapsula koje se umeću u rektum.

Primjeri NSAID lijekova koji se kupuju bez recepta su:

  • ibuprofen,
  • aspirin, i
  • naproksen.

Primjeri NSAID lijekova koji se izdaju na recept:

  • diklofenak,
  • etodolak, i
  • fenoprofen

NSAID lijekovi su uglavnom bezbjedni i ne izazivaju nikakve neželjene efekte. Međutim, ako se uzimaju tokom dužeg perioda, mogu oštetiti zaštitnu sluznicu koja oblaže želudac, izazivajući peptički ulkus.

Zbog rizika od nastanka peptičkog ulkusa, obično se preporučuje da ne koristite NSAID lijekove ako trenutno imate peptički ulkus ili ako ste ga imali u prošlosti.

Drugi lijekovi

Drugi lijekovi (pored NSAID lijekova) za koje se zna da izazivaju peptički ulkus kod malog broja ljudi su sljedeći:

  • kortikosteroidi – koji se često koriste za liječenje upala i autoimunih bolesti (bolesti kod kojih imunološki sistem napada zdravo tkivo),
  • bisfosfonati – koji se koriste za liječenje osteoporoze (bolest koja izaziva tanjenje i slabljenje kostiju),
  • potasijum hlorid – koji se koristi za liječenje niskog nivoa potasijuma u krvi (hipokalemija), i
  • neki hemoterapijski lijekovi.

Da li “H. pylori” izaziva karcinom?

“H. pylori” se dovodi u vezu sa neznatno povećanim rizikom od karcinoma želuca. Međutim, liječenje H pylori samo iz tog razloga se ne preporučuje.

Rizik da bilo ko od nas dobije rak želuca je mali i niko ne zna da li će liječenje “H. pylori” zaista smanjiti rizik od karcinoma želuca.

Dijagnoza

Dijagnoza

Iako vaš doktor može sumnjati na čir na osnovu onog što mu kažete o svojim simptomima, moraćete ići na pretrage da bi se potvrdila dijagnoza.

Endoskopija

Najpouzdaniji način da se potvrdi peptički ulkus je endoskopijom. Ovaj bolnički postupak se sastoji iz umetanja savitljive, tanke cijevi (endoskopa) kroz usta, niz grlo, u želudac i dvanaestopalačno crijevo. Preglednost koju omogućava endoskopija je tako dobra da je doktor u mogućnosti da potvrdi ili isključi čir bez daljih pretraga.

Tokom izvođenja endoskopije, specijalista može uzeti uzorak tkiva iz želuca ili dvanaestopalačnog crijeva. Uzorak se može testirati na “H. pylori” u isto vrijeme dok se izvodi postupak.

Dijagnoza infekcije bakterijom H pylori

Ako vaš porodični ljekar misli da vaši simptomi mogu biti posljedica infekcije bakterijom “H. pylori”, možda ćete morati uraditi sljedeće testove:

  • Urea izdisajni test – dobićete posebno piće koje sadrži hemikaliju koju probavlja bakterija “H. pylori”. Količina karbon dioksida u vašem dahu ukazuje na to da li postoji infekcija bakterijom”H. pylori” .
  • Pregled stolice radi antigena – uzorak stolice (fekalije) veličine graška se testira na bakteriju “H. pylori”.
  • Nalaz krvi – kada se uzorak krvi testira na antitijela za bakteriju “H. pylori”. Antitijela su proteini koji pomažu u borbi protiv infekcije i prirodno se proizvode u krvi.

Ako je test na “H pylori” pozitivan, moraćete uzimati terapiju da bi se otklonila infekcija i da bi se omogućilo peptičkom ulkusu da zaraste (vidjeti dio “tretman”).

Tretman

Tretman

Vaš plan liječenja

Vaš plan liječenja će zavisiti od toga da li je peptički ulkus izazvan infekcijom bakterijom”H. pylori”  ili upotrebom nesteroidnih antiinflamatornih lijekova (NSAID) ili, u nekim slučajevima, kombinacijom infekcije bakterijom “H. pylori” i NSAID lijekova.

Ako je peptički ulkus uzrokovan infekcijom “H. pylori”, preporučeni plan liječenja je doza antibiotika da bi se uništila bakterija. To se zove terapija za istrebljenje.

Ako je peptički ulkus uzrokovan NSAID lijekovima, a nemate infekciju bakterijom “H. pylori” , plan liječenja koji će vam biti preporučen je uzimanje inhibitora protonske pumpe (PPI) tokom 1-2 mjeseca. Takođe će se morati preispitati vaša upotreba NSAID lijekova. Na primjer, možda se vam preporučiti neke druge tablete protiv bolova, kao što je paracetamol.

Ako se smatra da je peptički ulkus izazvan kombinacijom upotrebe NSAID lijekova i infekcije bakterijom “H. pylori”, dobićete dvomjesečnu dozu PPI lijekova, poslije koje ćete dobiti terapiju za istrebljenje.

Kod ljudi koji ne odreaguju na terapiju PPI lijekovima, može se koristiti druga grupa lijekova koji se zovu antagonisti H2-receptora.

Terapija za istrebljenje

Terapija za istrebljenje je kombinacija tri različita antibiotika. Kombinacija se koristi u slučaju da je bakterija postala otporna na jedan ili više antibiotika.

Obično će se od vas tražiti da uzimate svaki antibiotik dva puta dnevno tokom sedam dana. Antibiotici koji se obično koriste u terapiji za istrebljenje su:

  • amoksicilin,
  • klaritromicin, i
  • metronidazol.

Neželjeni efekti ovih antibiotika su obično blaži i uključuju:

  • mučninu,
  • povraćanje,
  • dijareju, i
  • metalni ukus u ustima.

Sva tri antibiotika mogu oslabiti djelovanje oralne kontracepcije (antibebi pilula) pa treba koristiti druge metode kontracepcije tokom terapije i sedam dana nakon terapije.

Neki ljudi koji uzimaju metronidazol iskuse sljedeće neprijatne reakcije ako piju alkohol:

  • vruća i rumena koža, i
  • ubrzano disanje i/ili rad srca.

Zbog toga se obično preporučuje da izbjegavate da pijete alkohol dok uzimate metronidazol.

Ponovo ćete se testirati četiri sedmice nakon završetka terapije za istrebljenje kako bi se utvrdilo da li je bakterija H. pylori ostala u želucu i crijevima. Ako jeste, dobićete još jednu dozu terapije za istrebljenje koja se sastoji iz druge mješavine antibiotika u kombinaciji sa PPI lijekovima.

Inhibitori protonske pumpe (PPI)

Inhibitori protonske pumpe (PPI) djeluju tako što sprečavaju djelovanje proteina koji se zovu protonske pumpe, koji su dijelom odgovorni za proizvodnju želučane kiseline. Smanjivanjem količine želučane kiseline sprečavaju se dalja oštećenja peptičkog ulkusa, omogućavajući mu da prirodno zaraste.

Dva PPI lijeka koji se najčešće koriste u liječenju peptičkog ulkusa su lansoprazol i omeprazol.

Neželjeni efekti PPI lijekova su uglavnog blaži i uključuju:

  • glavobolju,
  • dijareju,
  • mučninu,
  • bolove u trbuhu,
  • opstipaciju,
  • vrtoglavicu, i
  • osipe na koži.

Neželjeni efekti bi trebalo da prođu kada se završi terapija.

Antagonisti H2-receptora

Antagonisti H2-receptora djeluju tako što sprečavaju djelovanje proteina koji se zove histamin i koji je takođe odgovoran za stimulisanje proizvodnje kiseline.

Ranitidin je antagonist H2-receptora koji se najviše primjenjuje u liječenju peptičkog ulkusa.

Neželjeni efekti antagonista H2-receptora su rijetki ali mogu uključivati:

  • dijareju,
  • glavobolje,
  • vrtoglavicu,
  • osipe na koži, i
  • umor.

Antacidi i alginati

Za sve gore navedene terapije potrebno je i do nekoliko sedmica da bi počele da djeluju, pa je moguće da će vam vaš porodični ljekar preporučiti neki dodatni lijek da bi u kraćem roku ublažili simptome.

Dvije vrste lijekova koji se mogu koristiti:

  • antacidi – za kratkoročno neutralisanje želučane kiseline, i
  • alginati – za proizvodnju zaštitnog sloja na sluznici želuca.

I antacidi i alginati se mogu kupiti u apoteci bez recepta. Farmaceut će vas posavjetovati o tome koja vrsta antacida i alginata vam najviše odgovara.

Antacide je najbolje uzimati kada osjetite simptome, ili kada očekujete simptome, na primjer nakon jela, ili kada krenete na spavanje.

Alginate je najbolje uzimati nakon jela.

Neželjeni efekti obje vrste lijekova su rijetki ali uključuju:

  • dijareju,
  • povraćanje,
  • flatulenciju (vjetrove).

Preispitivanje upotrebe NSAID lijekova

Ako je peptički ulkus izazvan uzimanjem NSAID lijekova, vaš porodični ljekar će htjeti da preispita vaše uzimanje NSAID lijekova.

Obično će vam se savjetovati da uzmete druge tablete protiv bolova koje se ne dovode u vezu se peptičkim ulkusom, kao što je paracetamol, ili nisku doza lijekova protiv bolova na bazi opijata.

Ako uzimate aspirin da biste smanjili rizik od krvnih ugrušaka, imate niz mogućih opcija:

  • prestanite uzimate aspirin da biste dopustili ulkusu da zaraste, a zatim kombinujte aspirin sa PPI lijekovima, koji će pomoći da se neutrališu negativni efekti aspirina, ili
  • zamijenite aspirin drugim lijekom protiv grušanja krvi koji se naziva klopodogrel.

Ako vi (ili vaš porodični ljekar) smatrate da je apsolutno neophodno da nastavite uzimati NSAID lijekove, prepisaće vam dugoročnu dozu PPI lijekova, ili angatonista H2-receptora.

Važno je da shvatite potencijalnu štetu i rizike ukoliko bi nastavili sa uzimanjem NSAID lijekova. Postoji veća vjerovatnoća da ćete dobiti drugi peptički ulkus, a rizik da nastanu teške komplikacije, kao što je unutrašnje krvarenje, je veći.

Komplikacije

Komplikacije

Unutrašnje krvarenje

Ako peptički ulkus nastane blizu krvnog suda, može oštetiti krvni sud i izazvati krvarenje. Unutrašnje krvarenje je jedna od najčešćih komplikacija kod peptičkog ulkusa koja se javlja u 15-20% slučajeva.

Faktori rizika za krvarenje su:

  • kontinuirana upotreba nesteroidnih antiinflamatornih lijekova (NSAID), i
  • ako osoba ima 60 ili više godina.

U zavisnosti od lokacije i vrste krvnog suda, to bi moglo dovesti do umjerenog ali dugoročnog krvarenja što može izazvati anemiju (bolest kod koje organizam nema dovoljno crvenih krvnih zrnaca koji prenose oksigen).

Simptomi anemije su:

  • umor,
  • otežano disanje (dispneja),
  • bljedilo kože, i
  • nepravilni otkucaji srca.

U drugim slučajevima, krvarenje može biti rapidno i obilno, dovodeći do:

  • povraćanja krvi, i/ili
  • veoma tamne stolice, poput katrana.

Ako je krvarenje umjereno, obično se može liječiti davanjem injekcija inhibitora protonske pumpe (PPI). Istraživanja su pokazala da smanjivanje količine kiseline oko mjesta krvarenja čini krv skloniju grušanju tako da će krvarenje prestati.

Obilno krvarenje se može liječiti trasfuzijom krvi da bi se nadoknadio gubitak krvi. Može se izvesti operacija za saniranje krvnih sudova.

Kada je stanje osobe stabilno, uradiće se endoskopija da bi se ustanovilo da li postoji visok rizik od ponovnog krvarenja. Ako se smatra da postoji visok rizik, daće vam još jednu terapiju za istrebljenje i PPI lijekove.

Perforacija

Perforacija znači da je ulkus potpuno progrizao opnu želuca. Procjene su da se to dešava u 2-10% svih slučajeva.

Perforacija je potencijalno veoma ozbiljna jer bakterije koje žive u želucu mogu izaći iz želuca i inficirati trbušnu opnu (peritoneum). To se zove peritonitis (upala trbušne marame).

Peritonitis je hitan slučaj jer je tkivo peritoneuma obično sterilno (bez bacila) pa za razliku od drugih dijelova tijela, kao što je koža, nema ugrađen odbrambeni mehanizam za odbranu od infekcije.

Kod peritonitisa, infekcija se može brzo raširiti u krv (sepsa) a zatim na druge organe. To nosi rizik od višestrukog zatajenja organa i ukoliko se ne liječi, do smrti.

Najčešći simptomi peritonitisa su iznenadni bolovi u trbuhu koji se mogu postepeno pogoršati.

Peritonitis zahtijeva prijem u bolnicu gdje ćete dobiti terapiju injekcijama antibiotika kako bi otklonili infekciju. Zatim se izvodi operacija da bi se zatvorila rupa u zidu želuca.

Gastrična opstrukcija

U nekim slučajevima, peptički ulkus može proizvesti zapaljenje (otok) i /ili ožiljačno tkivo koje može zatvoriti normalan prolaz hrane kroz probavni sistem. To se naziva gastrična opstrukcija. Procjenjuje se da se gastrična opstrukcija javlja u 5-8% slučajeva peptičkog ulkusa.

Simptomi gastrične opstrukcije su:

  • ponovljene epizode povraćanja, sa velikim količinama povraćenog sadržaja u kojem se nalazi nesvarena hrana,
  • uporan osjećaj nadutosti, punog stomaka,
  • osjećaj da vam je stomak jako pun nakon što ste pojeli manje hrane nego inače, i
  • neobjašnjiv gubitak težine.

Ako se sumnja na gastričnu opstrukciju, može se uraditi endoskopija da bi se utvrdila vrsta i mjesto opstrukcije.

Ako je opstrukcija izazvana zapaljenjem, mogu se primijeniti PPI ili antagonisti H2-receptora da bi se smanjilo zapaljenje.

Ako je opstrukcija izazvana ožiljačnim tkivom, biće potrebna operacija da bi se izliječila. Jedna opcija je da se mali balon provuče kroz endoskop i zatim naduva kako bi se proširilo mjesto opstrukcije.

U težim slučajevima ožiljačnog tkiva, može biti neophodno prvo hirurški odstraniti bolesni dio želuca, a zatim ponovo spojiti preostali dio želuca.

 Reproduced with permission from NHS Choices (www.nhs.uk) © Crown Copyright 2010


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton