BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Doniranje organa

Uvod

Uvod

Doniranje organa je poklanjanje organa da bi se pomoglo nekome kome je potrebna transplantacija organa.

Transplantacija organa može znatno poboljšati ili spasiti nečiji život ali to isključivo zavisi od velikodušnosti donatora i njihovih porodica.

Jedan donator može spasiti život nekoliko ljudi.

Vrste doniranja

Postoje tri različite vrste doniranja organa.

Donatori kojima radi srce
Većina doniranih organa dolazi od davatelja koji su doživjeli moždanu smrt. To znači da je donator preminuo, ali se održava u životu pomoću respiratora dok se ne preuzmu donirani organi. Ovaj metod je uspješniji zato što se organi održavaju pomoću krvi koja je puna kisika prije samog preuzimanja.

Donatori čije je srce prestalo raditi
Organe i tkivo mogu takođe donirati davaoci čije je srce prestalo da kuca; to znači da je srce prestalo da radi (srčani udar) i pacijent se ne može oživjeti.

Živi donatori
Doniranje živih organa je kada član porodice donira jedan od svojih organa drugom članu porodice. Obično su u pitanju krvna srodstva, najčešće je u pitanju roditelj, mada može biti i supružnik.

Nakon što su donesene promjene u zakonima, sada je moguće biti altruistični donator. To su davaoci koji nisu u srodstvu sa pacijentom ali postaju donatori iz lične velikodušnosti.

Kada organ bude na raspolaganju, vrše se provjere da se osigura da je organ zdrav te da su krvna grupa i tkivo davaoca i primaoca kompatibilne. Što se bolje poklapaju, veća je šansa da će ishod biti uspješan.

Ljudi koji pripadaju istoj etničkoj grupi će vjerovatnije biti bliže podudarni. Neki ljudi koji imaju rijetku vrstu tkiva samo mogu primiti organ od nekoga ko je istog etničkog porijekla kao i oni tako da je važno da ljudi svih etničkih pripadnosti doniraju organe.

Organi

Organi

Bubrezi

Bubreg može obezbijediti bolji kvalitet života ljudima koji boluju od terminalne faze zatajenja bubrega (ESRF). Transplantacija bubrega pruža bolji život gledano dugoročno i bolji kvalitet života nego dijaliza.

Bubrezi za transplantaciju mogu biti dobijeni od preminule ili žive osobe. Oni donirani od živih osoba su obično efikasniji pošto bubrezi započnu sa radom neposredno poslije operacije.

Potražnja za doniranim bubrezima je mnogo veća u odnosu na druge organe.

Jetra

Transplantacija jetre se obično razmatra kod ljudi koji boluju od zadnjeg stadija bolesti jetre, kod kojih se očekuje da će živjeti još manje od godinu dana. Prekomjerno konzumiranje alkohola je glavni razlog što je nekome potrebna nova jetra. Transplantacije jetre su uspješne u 80% slučajeva.

Srce

Većina transplantacija srca se radi kod ljudi sa teškim srčanim oboljenjima (koja su uzrokovana koronarnom srčanom bolešću ili kardiomiopatijom), kod kojih se očekuje da će živjeti od 12 do 18 mjeseci i kojima se više ne može pomoći lijekovima ili drugim vidovima hirurškog liječenja. Stopa preživljavanja nakon transplantacije srca iznosi otprilike 85%.

Pluća

Pluća se mogu oštetiti usljed bolesti kao što su cistična fibroza ili respiratorna oboljenja, kao što je hronična opstruktivna bolest pluća (COPD), koje često nastaju kao posljedica pušenja.

Transplantacija pluća se razmatra kod pacijenata kod kojih se rad pluća ne može više značajno popraviti terapijom lijekovima ili operacijom. Transplantacije pluća i pluća-srce su uspješne u 70% slučajeva.

Tanko crijevo

Transplantacija tankog crijeva se obično preporučuje jer ne postoji dovoljno preostalog crijeva koje bi apsorbovalo hranjive materije (sindrom kratkog crijeva) i kada kod pacijenta postoje poteškoće sa potpunom parenteralnom ishranom (TPN), kada se hrana daje kroz venu.

Transplantacija tankog crijeva se često izvodi kada i transplantacija jetre i gušterače. To je poznato kao multivisceralna transplantacija. Do danas je samo oko 2,000 ovakvih transplantacija izvedeno širom svijeta.

Gušterača

Uspješna transplantacija gušterače je jedini oblik liječenja kojim se može povratiti potpuna nezavisnost od inzulina i normalan nivo šećera u krvi kod pacijenata sa dijabetisom tip 1.

Doniranje tkiva

Kao što je moguće donirati organ tako je moguće donirati i tkivo koje može unaprijediti kvalitet života mnogih ljudi. Za razliku od organa, tkivo se može donirati do 48 sati nakon što je srce prestalo da kuca.

Tkiva koja se najčešće doniraju su rožnjača oka, kost, koža i srčani zalisci. Moguće je donirati i tetive i hrskavicu. Ova tkiva se koriste da bi se liječila razna oboljenja od kojih neka mogu biti opasna po život. Do 50 ljudi može imati koristi od tkiva koje je dala jedna osoba.

Moguće je preuzeti tkivo od davaoca i pohraniti ga određeno vrijeme. To omogućava da se tkivo pregleda na moguće nosioce zaraze i da se skupi dovoljna količina tkiva.

Rožnjače

Rožnjače se mogu presaditi da bi se vratio vid osobi koja ima neko oboljenje očiju ili koja je imala povredu oka. Obično se kao primaoci biraju pacijenti koji su slične životne dobi kao davaoci, bez obzira na to gdje žive u zemlji. Transplantacije rožnjače su obično veoma uspješne i izvode se u opštoj ili lokalnoj anesteziji.

Srčani zalisci

Srčani zalisci se mogu koristiti da pomognu djeci koja su rođena sa srčanim anomalijama te odraslima sa oboljelim ili oštećenim zaliscima.

Kost

Kost se koristi da poboljša ili povrati pokretnost, a može se njom spriječiti amputacija uda za oboljele od raka. Presađivanje kostiju se može koristiti u velikom broju ortopedskih procedura uključujući oblikovanje zgloba i operacije kičme.

Koža

Koža može pomoći da se spasi život osobama koje su pretrpjele teške opekotine. Presađivanje kože pomaže da se ublaže bolovi i pripremi potkožno tkivo za dalju terapiju. Takođe pomaže da se smanje ožiljci, ali može biti potreban veći broj presađivanja da bi se pomoglo pacijentu sa teškim opekotinama.

Hrskavica

Hrskavica se koristi za oporavak nakon povrede ili tokom operacije oblikovanja zgloba. Najčešći razlozi za transplantaciju hrskavice su povrede ili istrošenost zbog bolesti kao što je osteoartritis.

Tetive

Tetive se mogu koristiti da se povrati pokretljivost kod pacijenata sa teškim oštećenjima tetiva koljena, obično nakon sportskih povreda.

Doniranje živih organa

Doniranje živih organa

Nedostatak organa je doveo do toga da sve više ljudi dobija organe od živih davalaca. To podrazumijeva veliki hirurški zahvat ali su operacije koje uključuju žive davaoce često veoma uspješne.

Prije nego što se može obaviti transplantacija organa od živog davaoca postoji niz strogih pravila koje treba ispoštovati kao i opsežan proces procjene i razgovora.

Koje organe može donirati živa osoba

Organ koji najčešće daju živi davaoci je bubreg jer zdrava osoba može potpuno normalno živjeti sa samo jednim bubregom. Skoro jedna od tri od svih izvedenih transplantacija bubrega je od živih davalaca.

Može se presaditi i dio jetre, a takođe je moguće donirati dio pluća. U veoma malom broju slučajeva, može se presaditi i dio tankog crijeva.

Ko može biti živi davalac

U najvećem broju slučajeva davalac je član uže porodice, ali doniranje je moguće čak i kada davalac nije u srodstvu sa primaocem.

Proces doniranja

Bolničko osoblje vrši test moždane smrti da se utvrdi da li je pacijent preminuo. Zatim se provjerava registar donatora organa i kontaktira se lokalni koordinator za transplantaciju organa.

Ako je pacijent u registru donatora, koordinator za transplantacije će razgovarati sa porodicom o pacijentovim željama.

Ako je porodica saglasna sa doniranjem, koordinator za transplantaciju mora da se pobrine da se urade medicinski testovi kao što su analiza krvne grupe i poklapanje tipa tkiva. Takođe će se sagledati zdravstvena istorija donatora, a moguće je ispitati i njihovu društvenu istoriju.

Kada organi davaoca budu na raspolaganju radi se pretraga u kompjuteru da se pronađu najprikladniji primaoci.

Tim hirurga specijalista se poziva u bolnicu davaoca da izvedu operaciju preuzimanja i pripreme organa za transport do odjela za transplantaciju.

Veoma je važno da se to obavi blagovremeno, jer određeni organi moraju da se presade u roku od četiri do šest sati. Tokom operacije, hirurg će donijeti konačnu odluku da li su organi zdravi i pogodni za presađivanje.

Ako je sve u redu, organ se prima u odjelu za transplantaciju i odmah presađuje. Oporavak i novi život primaoca transplantacije može započeti.

Koordinator za transplantaciju

Koordinatori za doniranje organa su odgovorni za brigu o osobi koja je preminula, za razgovor sa njenom porodicom  i organizovanje procedure doniranja organa. Oni pružaju podršku porodici prije, tokom i nakon doniranja i na raspolaganju su da odgovore na sva njihova pitanja koja budu imali.

Koordinatori za primanje organa pomažu da se procijeni spremnost pacijenta da se doda na listu čekanja za transplantacije i organizuju operaciju transplantacije kao i naknadne konsultacije za one osobe koje budu imale dovoljno sreće da prime donirani organ.

Rizici

Rizici

U većini slučajeva, primalac organa ne doživljava fizičke probleme ali će morati da uzima imunosupresive da bi se spriječilo da njihov organizam odbaci novi organ. Ovi lijekovi imaju određene nus pojave kao što je povećan rizik od dobijanja nekih vrsta raka.

Davalac može osjećati bolove u rani nakon operacije. Takođe su uobičajene depresija i anskioznost. Postoji rizik od izvjesnog broja dugoročnih komplikacija vezanih za doniranje određenih organa.

Postoje etička pitanja vezana za doniranje organa od živih donatora. Kada bi više ljudi doniralo svoje organe nakon smrti ne bi bilo potrebe koristiti žive davaoce.

Postoji bojazan u vezi sa mogućim pritiskom pod kojim mogu biti ljudi kada je u pitanju doniranje organa za članove porodice.

Šta je odbacivanje

Odbacivanje je normalna reakcija organizma. Kada se presadi novi organ, imunološki sistem organizma ga doživljava kao prijetnju i stvara antitijela protiv njega.

Da bi se oslabila odbrana imunološkog sistema kako bi on prihvatio organ, daju se imnuosupresivi i moraju se uzimati do kraja života.

Reproduced with permission from NHS Choices (www.nhs.uk) © Crown Copyright 2010


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton