BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Epilepsija

Uvod

Uvod

Epilepsija je bolest koja kod oboljelog izaziva ponovljene napade. Epilepsija najčešće počinje tokom djetinjstva, mada se može javiti u bilo kojem uzrastu. Jedno od 280 djece boluje od epilepsije.

Napadi

Ćelije u mozgu, poznate kao neuroni, komuniciraju između sebe električnim impulsima.

Prilikom napada, ovi impulsi bivaju prekinuti, što dovodi do neuobičajenog ponašanja u mozgu i tijelu. Težina i oblik napada variraju od osobe do osobe.

Neki oboljeli će iskusiti stanje slično transu koje traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, dok će drugi izgubiti svijest i imati konvulzije (nekontrolisano drhtanje i grčenje tijela).

Vrste epilepsije

Postoje tri osnovne vrste epilepsije:

  • Simptomatska epilepsija – kada su simptomi epilepsije izazvani oštećenjima mozga,
  • Kriptogena epilepsija – kada se ne mogu pronaći oštećenja na mozgu, ali postoje drugi simptomi kao što su teškoće u učenju, koji upućuju na to da ipak postoje određena oštećenja mozga, i
  • Idiopatska epilepsija – kada ne postoji ni jedan očigledan uzrok epilepsije.

Vidjeti dio “Uzroci” za više informacija o različitim tipovima epilepsije.

Iznenadna smrt od epilepsije

Epilepsija obično nije bolest koje ugrožava život. Nesreće i status epilepticus (rijetka vrsta napada) su uzroci određenog broja smrtnih slučajeva, ali najčešći uzrok smrti je Iznenadna neočekivana smrt od epilepsije.

Međutim, treba istaći da su takvi slučajevi veoma rijetki i na njih otpada samo 0,5% slučajeva epilepsije.

Postoje mnogi različiti tipovi epilepsije i rizik varira od tipa epilepsije koju imate i koliko efikasno se ona liječi odnosno drži pod kontrolom. Za mali broj ljudi, rizik može biti veći. Zato je veoma važno da poznajete vaš tip epilepsije i način na koji se ona najefikasnije liječi.

Prognoza

Epilepsija je dugotrajna bolest i, za većinu ljudi, prognoze su veoma dobre. Simptomi se obično drže pod kontrolom upotrebom lijekova koji se nazivaju anti-epileptički lijekovi.

Međutim, nekad je potrebno vrijeme da se pronađe pravi tip anti-epileptika i prava doza, dok se vaši napadi ne dovedu pod kontrolu. Uz pravilno razumijevanje epilepsije i dobru kontrolu napada, rizik može biti umanjen.

Simptomi

Simptomi

Glavni simptomi epilepsije su ponavljani napadi. LJekari koji liječe epilepsiju, klasifikuju napade prema tome koliko je mozak pogođen. Postoje:

  • Parcijalni napadi – gdje je samo mali dio mozga pogođen, i
  • Generalizovani napadi – gdje je skoro cijeli mozak pogođen.

Parcijalni napadi

Postoje dva tipa parcijalnih napada:

  • Jednostavni parcijalni napadi – kod ovih napada osoba ne gubi svijest,
  • Kompleksni parcijalni napadi – kod ovih napada gubi se svijest i osoba se ne sjeća šta se dogodilo.

Simptomi jednostavnih parcijalnih napada su i :

  • Osjećaju se promjene u čulima vida, mirisa, osjećaja, okusa i sluha,
  • Jak osjećaj deža vi (osjećaj da su se ovi događaji već dogodili ranije),
  • Osjećaj da vam trnu ruke i noge,
  • Iznenadne jake emocije kao što su strah ili radost,
  • Mišići ruku, nogu i lica mogu postati ukočeni i
  • Možete osjetiti trzanje jedne strane tijela.

Simptomi kompleksnih parcijalnih napada se karakterišu kao čudno i nepredvidljivo ponašanje tijela, kao što su:

  • Mljackanje usnama,
  • Trljanje ruku,
  • Puštanje čudnih zvukova,
  • Mlataranje rukama,
  • Čupkanje odjeće,
  • Igranje predmetima,
  • Zauzimanje neobičnog držanja i
  • Žvakanje ili gutanje.

Tokom kompleksnog parcijalnog napada, nećete moći nikom da odgovorite i nećete se uopšte sjećati događaja.

Kompleksni parcijalni napadi su prilično česti, čine 2 od 10 svih napada kod svih ljudi koji žive sa epilepsijom.

Generalizovani napadi

U većini slučajeva, osoba koja ima generalizovane napade će biti potpuno bez svijesti. Postoji šest osnovnih vrsta generalizovanih napada, koji su dolje opisani:

Odsustvo

Odsustvo (poznato kao petit mal napadi) su napadi koji uglavnom pogađaju djecu. Kod ovih napada, dijete gubi pojam o okolini 5-20 sekundi. Dijete izgleda kao da zuri u okolni prostor mada neka djeca mogu kolutati očima i mljackati usnama. Dijete se neće sjećati ovakvog napada.

Ovakvi napadi se mogu javljati nekoliko puta dnevno. Mada nisu opasni, mogu uticati na uspjeh djeteta u školi.

Mioklonični trzaji

Ova vrsta napada izaziva trzanje ruku, nogu i gornjeg dijela tijela, slično kao da primate elektro-šok. Traje samo dio sekunde i trebalo bi da ostanete pri svijesti tokom napada.

Mioklonični trzaji se često dešavaju tokom prvih nekoliko sati poslije buđenja i javljaju se u kombinaciji sa ostalim vrstama generalizovanih napada.

Klonični napadi

Oni izazivaju istu vrstu miokloničkih trzaja samo što simptomi traju duže, obično do 2 minute. Može doći i do gubljenja svijesti.

Atonični napadi

Ovi napadi naglo opuštaju mišiće, pa se može desiti da padnete na zemlju tako da su ozljede lica česte kod ove vrste napada.

Tonični napadi

Za razliku od atoničnih napada, ovi napadi izazivaju naglo grčenje svih mišića pa možete izgubiti ravnotežu i pasti, pa su ozljede potiljka česte kod ovih napada.

Tonično- klonični napadi

Tonično-klonični napadi (poznati kao grand mal napadi) imaju dvije faze. Tijelo će vam se ukočiti, a onda će vam se ruke i noge početi trzati. Izgubićete svijest, a neke osobe će se i umokriti. Napadi obično traju između jedne i tri minute, ali mogu trajati i duže.

Ovo je najčešći oblik napada, na njega otpada 60 % svih napada kod ljudi koji žive sa epilepsijom.

Tonično-klonični napad je ono na šta ljudi obično misle kada koriste termin “epileptički napad”

LJudi mogu iskusiti bilo koji od gore navedenih napada, ali obično obrazac svih simptoma ostaje isti. Ovaj obrazac je poznat kao sindrom epilepsije.

Aure

Osobe koje boluju od epilepsije često imaju jasan predosjećaj ili znak upozorenja da slijedi napad. Ovi znaci upozorenja su poznati kao aure.

Aure variraju od osobe do osobe, ali najčešće aure su:

  • Osjećaj čudnog mirisa ili okusa,
  • Osjećaj već viđenog (“deja vu”),
  • Osjećaj da je spoljašnji svijet iznenada postao nestvaran ili kao san,
  • Osjećaj straha ili anksioznosti i
  • Vaše tijelo vam odjednom djeluje strano.

Iako ne možete spriječiti napad, možete reagovati na znak upozorenja tako što ćete reći ljudima oko sebe da mislite da napad počinje. Takođe, nađite bezbjedno mjesto i položaj tako da se ne povrijedite tokom napada.

Imam napade, ali su mi rekli da to nije epilepsija.

Ovo se češto zove ne-epileptični napad. Druge bolesti, kao dijabetis, oboljenja srca i psihološki razlozi  takođe mogu izazvati napade. Riječ napad znači bilo koje iznenadno, kratkotrajno stanje koje mijenja svijest, ponašanje ili osjećaje kod osobe. Nisu svi napadi epileptični.

Uzroci

Uzroci

Napadi koji prate epilepsiju nastaju zbog drugih oboljenja ili faktora koji oštećuju mozak.

Mozak je delikatan spoj neurona (moždanih ćelija), električnih impulsa, i posebnih hemikalija poznatih kao neurotransmiteri. U cjelini, mozak je kao “živi kompjuter” pa svako oštećenje potencijalno ometa rad mozga i uzrokuje napade.

Postoje tri glavne kategorije epilepsije:

  • Simptomatična epilepsija – kada postoji poznat razlog za epilepsiju, kao što je povreda glave.
  • Idiopatska epilepsija – kada, uprkos pregledima, nije moguće ustanoviti uzrok epilepsije.
  • Kriptogena epilepsija – kod koje, kao i kod idiopatske epilepsije, nije moguće utvrditi uzrok. Međutim, postoje jaki dokazi koji sugerišu da je ovaj tip epilepsije uzrokovan oštećenjem mozga, koje može uzrokovati i druge probleme kao što su poteškoće u učenju.

Simptomatična epilepsija

Oboljenja i faktori koji mogu izazvati simptomatičnu epilepsiju su:

  • Moždani udari,
  • Moždani tumori (abnormalni rast ćelija u mozgu),
  • Oboljenja koja utiču na strukturu mozga, kao cerebralna paraliza,
  • Upotreba droga i alkohola,
  • Urođene anomalije,
  • Problemi tokom porođaja koji uzrokuju nedostatak kiseonika kod beba, kao kad je pupčana vrpca uvrnuta ili pritisnuta, tokom porođaja,
  • Infekcije koje mogu oštetiti mozak, kao meningitis i
  • Povrede glave.

Idiopatska epilepsija

Mnogi naučnici vjeruju da idiopatska epilepsija može biti uzrokovana genetskim problemima. Istraživači misle da defekti nekih gena mogu dovesti do neispravnog rada posebnih proteina poznatih kao ionski kanali. Ionski kanali pomažu da se male količine elektriciteta prenose iz jedne ćelije u drugu. Istraživači vjeruju da neispravan rad ionskih kanala može omesti električne impulse mozga i izazvati napade.

Istraživanje provedeno 2009. godine otkrilo je mutirani gen kod miševa, koji jeste poremetio rad ionskih kanala i izazvao napad, ali to ne znači nužno da je u pitanju isti gen koji izaziva epilepsiju kod ljudi. Potrebno je obaviti dodatna istraživanja na ovom polju.

Kriptogena epilepsija

Kriptogena epilepsija je termin koji se koristi kada se ne može utvrditi pravi uzrok epilepsije, ali postoje jaki dokazi koji ukazuju na to da su simptomi nastali zbog oštećenja i/ili oboljenja mozga.

Dokazi koji ukazuju na to da osoba ima kriptogenu epilepsiju su:

  • Osoba ima poteškoće u učenju,
  • Osoba ima problem u razvoju, kao što je poremećaj iz autističnog spektra, ili
  • Osoba ima neuobičajena elektrocefalogramska očitavanja (EEG uređaj mjeri električnu aktivnost mozga).

Izazivači epilepsije

Mnoge osobe oboljele od epilepsije nalaze da određene okolnosti ili supstance mogu izazvati napade. Ovi izazivači su između ostalog:

  • stres,
  • nedostatak sna,
  • alkohol, posebno ako je velika količina popijena u kratko vrijeme i tokom mamurluka,
  • ilegalne droge kokain, amfetamini, ekstazi i svi opijati kao što su heroin, metadon ili kodein,
  • zdravstveni problemi koja izazivaju visoku temperaturu (groznica), i
  • bljeskajuće svjetlo – ovo je zapravo neuobičajen izazivač koji pogađa samo 5% oboljelih od epilepsije, takođe je poznat kao fotoosjetljiva epilepsija.

Neke žene nalaze da češće imaju napade prije, za vrijeme i poslije menstruacije.

To je zbog toga što hormoni oslobođeni iz tijela mijenjaju hemijski sastav mozga i čine napade učestalijim. Takođe, mnoge žene pokazuju promjene u raspoloženju prije menstruacije – predmenstrualna tenzija (PMT)- može da ih čini napetim i aneksioznim, što takođe povećava šanse za napad.

Pogledati dio o prevenciji za više savjeta kako izbjeći potencijalne izazivače napada.

Pragovi osjetljivosti na napade

Mnoge osobe sa epilepsijom imaju nešto što se zove pragovi osjetljivosti na napade. Ovo je tačka na kojoj se mozak prirodno suprotstavlja napadima i izazivačima napada.

Osobe sa niskim pragom osjetljivosti će imati učestalije napade i biti osjetljivije na izazivače napada. Oni sa visokim pragom osjetljivosti imaće rjeđe napade i izazivači napada će imati manje uticaja na njih.

Dijagnoza

Dijagnoza

Dijagnoza epilepsije može biti teška jer ima mnogo oboljenja koja mogu uzrokovati napade, kao što su dijabetis, bolesti srca i, rjeđe, migrene i napadi panike.

Ako ste imali napad, uputiće vas kod specijaliste neurologa koji se bavi ovom bolešću. Odrasli se obično upućuju kod neurologa (ljekar koji je specijalista za bolesti nervnog sistema). Djeca se upućuju kod pedijatra (specijalista za liječenje djece).

Bilo bi korisno razgovarati sa svakim ko je svjedočio vašem napadu, da vam kaže šta je tačno vidio, jer se vi najvjerovatnije nećete sjećati napada. Neke osobe dovode prijatelje ili rođake kod ljekara, da tačno opišu napad kojem su svjedočili.

Specijalista za epilepsiju će takođe željeti da sazna sve o simptomima koji su prethodili napadu, na primjer ako ste se prije napada čudno osjećali, ili ste osjetili znakove upozorenja i sl. Pitaće i da li ste uzimali neke lijekove, droge ili alkohol.

Korisno je dati što više informacija kako bi se odredila prava terapija. Specijalista će odrediti terapiju na osnovu informacija dobijenih od vas, ali vi ćete možda htjeti uraditi dodatne pretrage.

Ove pretrage ne mogu utvrditi imate li epilepsiju, ali mogu utvrditi uzroke koji izazivaju epilepsiju istovremeno odbacujući ostale uzroke.

Dolje su navedena dva najčešća testa:

Elektroencefalogram (EEG)

EEG test mjeri električnu aktivnost mozga kroz elektrode postavljene na vašu glavu. Tokom testa, mogu od vas tražiti da duboko dišete ili da sklopite oči, jer ove aktivnosti mogu izazvati neuobičajenu reakciju mozga povezanu sa epilepsijom.

Takođe mogu tražiti da gledate u bljeskajuće svjetlo – test će odmah biti zaustavljen ako se primijeti da će bljeskajuće svjetlo izazvati napad.

Snimanje pomoću magnetne rezonance (MRI)

MRI snimanje može često otkriti moguće uzroke kao nepravilnosti u strukturi mozga ili prisustvo tumora u mozgu.

Tretman

Tretman

Liječenje epilepsije neće odmah početi ukoliko niste imali drugi napad. To je zbog toga što veliki broj osoba doživi samo jedan napad i on se više nikad ne ponovi.

Međutim, osoba može uraditi pretrage poslije prvog napada kao što je EEG test. Kad ljekar uradi pretrage i dobije izjave očevidaca, tek onda će odlučiti da li osoba uopšte ima epilepsiju i da li da počne sa liječenjem.

Anti-epileptični lijekovi (antiepileptici)

Većina osoba sa epilepsijom može se uspješno liječiti lijekovima koji su poznati kao anti-epileptični. Oni ne liječe epilepsiju nego samo sprečavaju napade.

Postoje mnogi različiti antiepileptici, ali svi djeluju na sljedeći način:

  • mijenjaju električni prenos u mozgu na način koji smanjuje šanse za napad ili
  • mijenjaju hemikalije u mozgu na način koji smanjuje šanse za napad.

Nuspojave su česte kad se počne sa liječenjem sa antiepilepticima i uključuju:

  • mučninu,
  • abdominalni bol,
  • stanje slično mamurluku,
  • vrtoglavicu,
  • razdražljivost, i
  • promjene raspoloženja.

Za neke osobe, ove nuspojave prolaze za nekoliko dana, dok drugi mogu da ih osjećaju nekoliko mjeseci.

Neki neželjeni efekti, koji izazivaju simptome slične pijanstvu, javljaju se kad uzmete prejaku dozu antiepileptika. To su:

  • nesigurnost,
  • loša koncentracija,
  • stanje slično mamurluku,
  • povraćanje i
  • uduplan vid.

Ako osjećate neki od ovih simptoma, kontaktirajte odmah svog ljekara ili specijalistu za epilepsiju, da vam odredi potrebnu dozu.

Važno je da slijedite uputstva u vezi sa vremenom uzimanja i količinom lijeka koji uzimate. Nikad nemojte iznenada prestati uzimati lijekove jer to može izazvati napad.

Tokom uzimanja antiepileptika ne bi trebalo uzimati druge lijekove bez prethodne konsultacije sa svojim ljekarom. To je zato što drugi lijekovi mogu izazvati opasnu reakciju sa antiepilepticima i izazvati napad.

Različiti lijekovi koji čine porodicu antiepileptika dijele se na  prvu liniju i drugu liniju.

Kada započnete terapiju, obično ćete dobiti prvu liniju antiepileptika, jer su oni djelotvorni kod većine ljudi. Međutim, ako antiepileptic ne uspije da kontroliše vaše simptome, ili su nuspojave prejake, možete dobiti drugu liniju.

Može biti opasno naglo prelaženje sa jedne linije na drugu. Zbog toga, vaša stara doza će biti smanjena, a vaša nova doza će biti postepeno povećavana. Ako i dalje ne reagujete na terapiju, možda će biti potrebna kombinacija prve i druge linije antiepileptika.

Ako ne budete imali napade dvije godine, postoji šansa da prekinete sa terapijom. Vas ljekar  će sa vama dogovoriti najbolji način bezbjednog prekida terapije.

Stimulacija vagusa

Ako ste isprobali različite tipove antiepileptika, a vaša epilepsija je i dalje slabo kontrolisana, preporučuje se stimulacija vagusa. To podrazumijeva implantiranje malog električnog uređaja (sličnog pejsmejkeru) hirurškim putem, ispod kože blizu ključne kosti.

Uređaj je spojen sa jednim nervom na lijevoj strani vrata, koji se zove vagus. Uređaj stalno prenosi određenu količinu elektriciteta do nerva i stimuliše ga. Ovo može pomoći da se smanji učestalost i jačina napada.

Takođe, ako osjetite upozorenje da ćete dobiti napad, možete aktivirati dodatnu stimulaciju koja često sprječava napad.

Kako i zašto djeluje još nije potpuno jasno, ali se misli da stimulacija vagusa mijenja hemijsku transmisiju u mozgu.

Većina ljudi koji se podvrgnu stimulaciji vagusa i dalje mora da troši antiepileptike.

Neki blagi do umjereni neželjeni efekti stimulacije vagusa su prijavljeni i oni su:

  • privremena promuklost i promjena glasa kad se uređaj koristi (ovo obično traje 30 sekundi na svakih 5 minuta),
  • upala grla,
  • kratak dah i
  • kašljanje.

Kategonična dijeta

Prije uvođenja u upotrebu antiepileptika tokom 1950-ih i 1960-ih, jedna od terapija za epilepsiju je bila i kategonična dijeta.

Ovaj medicinski tretman uključuje dijetu koja je bogata mastima, a siromašna karbohidratima i proteinima. Ova dijeta može promijeniti hemijski balans vašeg mozga, sprečavajući napade.

Ova dijeta bi mogla biti dobra za djecu koja ne reaguju dobro na ostale metode liječenja. Međutim, ne preporučuje se odraslima jer sastav dijete može uzrokovati druga oboljenja kao što su hipertenizija (visok krvni pritisak), moždani udari i oboljenja srca.

Kategonična dijeta se koristi samo pod nadzorom ljekara.

Operacija

Ako se epilepsija ne može držati pod kontrolom nakon 2 godine liječenja, možete biti upućeni u specijalistički centar da se vidi jeste li za operaciju.

Operacija je preporučljiva samo ako:

  • jedna oblast u samo jednoj strani mozga izaziva napade i
  • uklanjanje tog dijela mozga neće izazvati značajan gubitak moždanih funkcija.

Kao i sve ostale operacije, i ova nosi određene rizike. Jedan od 100 ljudi doživi moždani udar (šlog) poslije operacije. Takođe, 5% ljudi ima slabije pamćenje poslije operacije.

Prije same procedure, hirurg će vam objasniti prednosti i rizike operacije.

Većina ljudi se normalno oporavi od operacije, ali može proći 2-3 mjeseca prije nego što budete u punoj formi spremni da se vratite na posao.

Čak i male promjene u konzumiranju lijekova mogu uticati na epilepsiju.

Ako uzimate propisane tablete za epilepsiju:

  • uzimajte ih onako kako vam je ljekar propisao,
  • ne mjenjajte dozu bez konsultacije sa ljekarom,
  • ne prestajte naglo sa uzimanjem tableta.

Šta treba učiniti kada neko ima napad?

U većini slučajeva, medicinska pomoć nije potrebna kad osoba ima epileptični napad.

Međutim, treba nazvati 124 ako napad traje duže od 5 minuta ili ako dođe do serije napada bez vraćanja svijesti.

Takođe treba tražiti medicinsku pomoć ako je u pitanju prvi napad ili ako je osoba povrijeđena.

Ako ste sa nekim ko ima tonično-klonični napad (epileptični napad) treba da:

  • ga udaljite od svega što može izazvati povrede kao što je prometna ulica ili električni šporet,
  • mu podmetnete nešto pod glavu (ako je na zemlji),
  • opustite mu sve oko vrata, kragnu ili kravatu, da pospješite disanje,
  • kada konvulzije prestanu, okrenite ga na bok,
  • ostanite i pričajte sa njim umirujućim tonom, dok se ne oporavi,
  • Zabilježite vrijeme početka i prestanka napada.

Ne bi trebalo da:

  • Pokušavate da ga obuzdate ili
  • Stavljate išta u njegova usta.

Nije moguće da neko proguta svoj jezik tokom napada.

Kada osoba ima napad moguće je da ugrize svoj jezik, ovi ugrizi su normalni, nisu opasni i obično se zaliječe za nekoliko dana.

Pokušaj da nekoga spriječite da zagrize vlastiti jezik gurajući mu ruku ili neki predmet u usta može biti opasan i za vas i za njega.

Bilježenje informacija o napadima

Ako ste vidjeli nekoga da ima napad, možete obezbijediti veoma važne informacije njegovom ljekaru, koje mogu pomoći u dijagnozi i terapiji.

Sljedeće informacije mogu biti od pomoći:

  • Gdje se osoba nalazila? Šta je radila?
  • Je li osoba pomenula neuobičajene osjećaje, npr. čudne mirise ili ukus?
  • Da li ste primijetili promjenu u ponašanju, npr. uzbuđenje, anksioznost ili ljutnju?
  • Šta vam je privuklo pažnju kod napada? Zvuk kao pri padu ili pokreti tijela kao što je prevrtanje očima ili okretanje glave?
  • Da li se napad javio bez upozorenja?
  • Je li bilo gubitka svijesti ili smanjene pažnje?
  • Je li osoba promijenila boju – npr. problijedila, porumenila ili potamnila u licu? Ako jeste, koji dio tijela- lice, usne ili ruke?
  • Jesu li se neki dijelovi tijela grčili ili uvrtali? Ako jesu, koji?
  • Je li osoba imala poremećaj disanja?
  • Je li osoba uradila nešto poput mumlanja, besciljnog kretanja ili rastezanje odjeće?
  • Koliko dugo je napad trajao?
  • Je li osoba bila inkontinentna (da li je kontrolisala bešiku ili crijeva)?
  • Je li se osoba ugrizla za jezik?
  • Kako se osoba osjećala poslije napada?
  • Je li osoba imala potrebu za snom? Ako jeste, koliko dugo je spavala?

Ako imate epilepsiju, trebalo bi takođe da zabilježiti ove detalje o napadima u svoj dnevnik.

Savjeti za bezbjednost

  • Radije se tuširajte nego kupajte u kadi. Ako vas napad zatekne u kadi, možete se udaviti.
  • Ako planirate aktivnosti kao što je plivanje, povedite sa sobom nekoga ko zna šta da uradi u slučaju napada.
  • Obavijestite spasioca ili nekog iz službe prve pomoći o vašoj epilepsiji tako da vam pomoć bude pri ruci ako se napad dogodi.
  • Nosite karticu na kojoj piše da imate epilepsiju. Tako će ljudi koji se zateknu u blizini kada doživite napad znati kako da vam pomognu. Neke firme prave i identifikacione narukvice i privjeske.

Komplikacije

Komplikacije

Ohtahara sindrom

Ohtahara sindrom je rijedak oblik epilepsije otkriven kod beba i male djece. Obično je vezan uz abnormalnosti mozga, ali uzroci nisu poznati.

  • Pogađa male bebe, obično u prva 3 mjeseca života.
  • Nema lijeka. Antiepileptički lijekovi kao što su valproate, vigabatrin ili fenobarbiton se mogu koristiti radi kontrole napada, ali ovi lijekovi nemaju efekat kakav imaju kod drugih oblika epilepsije.
  • Kod malog broja slučajeva, operacija mozga može pomoći.
  • Ohtahara postaje češća i ozbiljnija tokom vremena. Djeca se ne mogu dobro razvijati i mogu umrijeti.
  • Ona koja prežive ostaju mentalno hendikepirana i mogu razviti i druge oblike epilepsije.

Kontracepcija

Neki antiepileptički lijekovi mogu smanjiti efektnost određenih oblika kontracepcije uključujući:

  • Kontraceptivne injekcije,
  • Kontraceptivne naljepnice,
  • Kombinovane oralne kontraceptivne pilule,
  • Progesteronske pilule,
  • Kontraceptivne implantate.

Ako ste seksualno aktivni i želite da izbjegnete trudnoću, treba da razgovarate sa svojim ljekarom o tome da li vaši antiepileptici mogu uticati na neki od navedenih metoda kontracepcije.

Možda će vam biti potreban drugi oblik kontracepcije kao što je kondom ili spirala.

Neki antiepileptici su takođe poznati po tome što čine brze kontraceptivne pilule manje djelotvornim.. Vaš ljekar ili farmaceut će vas moći posavjetovati.

Trudnoća

Nema razloga da žene oboljele od epilepsije nemaju zdravu trudnoću. Međutim, preporučljivo je da trudnoća bude planirana. To je zbog toga što postoji malo veći rizik od komplikacija tokom trudnoće. Planiranjem unaprijed, ovi rizici mogu biti umanjeni.

Osnovni rizik je taj da neki antiepileptici povećavaju šanse za ozbiljna oštećenja ploda kao spina bifida ili rupa u srcu. Rizici zavise od vrste antiepileptika i količine (doze) koju uzimate, jer ako je veća doza veći je i rizik.

Ako planirate trudnoću, treba da razgovarate sa specijalistom za epilepsiju. Možda je moguće promijeniti antiepileptike koji koristite zbog smanjenja rizika. Uzimanje 5g folne kiseline dnevno takođe može pomoći kod smanjenja rizika od porođajnih defekata.

Ako saznate da ste trudni, a koristite “visokorizične” antiepileptike, nemojte prestati sa terapijom. Rizik za vašu bebu od nekontrolisanih napada je daleko veći nego od vaših lijekova.

Nema rizika povezanih sa dojenjem dok uzimate antiepileptike.

Status epilepticus

Status epilepticus je napad koji traje duže od 30 minuta, ili serija uzastopnih napada bez vraćanja svijesti između njih.

Ovo je opasno, jer se tijelo bori za kiseonik, što eventualno može dovesti do oštećenja mozga.

Status epilepticus se može liječiti injekcijom lijeka dijazepam. Ovaj lijek se može primijeniti i i rektalno što je poznato kao rektalni dijazepam.

Alternativna terapija je lijek koji se zove obrazni midazolam. Dolazi u vidu tečnosti i utrljava se sa unutrašnje strane obraza. Tada se apsorbuje u krvotok.

Ako imate dijete, rođaka ili partnera sa prethodnom istorijom status epilepticus, možda ćete htjeti da naučite kako se primjenjuje rektalni diazepam ili obrazni midazolam.

Iznenadna neočekivana smrt od epilepsije

Kad neko sa epilepsijom umre i ne može se utvrditi uzrok, to je poznato kao Iznenadna neočekivana smrt od epilepsije.

Iznenadna smrt je rijetka i pogađa samo 0,5% osoba koje boluju od epilepsije. Nije poznato šta uzrokuje smrt, ali jedna teorija je da napadi mogu uticati na disanje i rad srca osobe.

Rizični faktori za iznenadnu neočekivanu smrt su:

  • Slabo kontrolisana epilepsija i
  • Istorija napada koji su se dešavali tokom sna.

Ako mislite da vaša epilepsija nije dobro kontrolisana, kontaktirajte vašeg ljekara. Moguće je da će vas poslati na dodatne pretrage.

 

Prevencija

Prevencija

 

Ako ustanovite da stres izaziva napade, možete pokušati razviti strategiju koja će vam pomoći da se borite sa stresom. Postoje mnogi načini borbe sa stresom uključujući i:

  • vježbanje,
  • jogu,
  • meditaciju, i
  • slušanje opuštajuće muzike.

Priključivanjem  grupama za samo-pomoć i razgovorom o svojim brigama sa drugim ljudima koji takođe boluju od epilepsije, možete smanjiti stres i popraviti samopouzdanje.

Teško pijanstvo može takođe izazvati napade, i uzimanje alkohola sa  antiepilepticima  ih čini manje efektnim.

Antiepileptici mogu povećati dejstvo alkohola dok alkohol može pogoršati dejstvo antiepileptika.

Teško opijanje je povezano sa poremećajem sna, pa i ovo povećava rizik od pojave napada.

To ne znači da ako imate epilepsiju ne možete piti alkohol, ali treba paziti da se ne pređu preporučene granice.

Gledanje televizije

Za većinu oboljelih od epilepsije gledanje televizije ili rad na računaru su potpuno bezbjedni. Do 5% osoba oboljelih od epilepsije ima fotosenzitivnu epilepsiju. To znači da imaju napade koji su izazvani određenim frekvencijama ili bljeskajućim i treperavim svjetlom.

 

Reproduced with permission from NHS Choices (www.nhs.uk) © Crown Copyright 2010


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton