BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


HIV i AIDS ( Sida)

Uvod

Uvod

Humani imunodeficijentni virus (HIV) je virus koji napada imuni sistem organizma. Zdrav imuni sistem pruža prirodnu zaštitu od bolesti i infekcija.

HIV inficira posebne ćelije nazvane CD4 ćelije koje se nalaze u krvi i odgovorne su za borbu protiv infekcija. Nakon inficiranja, HIV uništava CD4 ćelije.

Iako će organizam probati stvoriti više CD4 ćelija, njihov broj će vremenom opasti i imuni sistem će prestati raditi. To čini osobu inficiranu HIV-om veoma podložnom obolijevanju od teških infekcija ili bolesti, kao što je rak.

Kako se širi HIV?

HIV se širi razmjenom tjelesnih fluida. To se najčešće dešava tokom seksualnog odnosa, uključujući oralni i analni seks. HIV se takođe može prenijeti upotrebom tuđih igala ili sa trudnice na nerođenu bebu.

Ne postoji lijek za HIV niti vakcina koja bi spriječila infekciju. Međutim, od 1990-ih godina liječenje je razvijeno tako da omogućava većini ljudi sa HIV-om da zadrže dobro zdravlje i da žive relativno normalnim životom.

Šta je retrovirus?

HIV je posebna vrsta virusa poznata kao retrovirus. Retrovirusi se šire tako što rastavljaju DNK u ćelijama a onda je nanovo sastavljaju da bi napravili kopije sebe samih. Retrovirusi predstavljaju izazov za liječenje jer mogu ubrzano da mutiraju (mijenjaju se) u nove podvrste virusa.

Šta je AIDS (SIDA)?

Stečeni imuno deficijentni sindrom (SIDA) je termin koji se koristi da se opišu kasniji stadiji HIV-a kada imuni sistem prestane da radi i kada osoba dobije oboljenje koje joj ugrožava život, kao što je pneumonija (infekcija pluća).

Termin SIDA prvi put su upotrijebili ljekari kada tačna priroda virusa HIV-a nije bila u potpunosti poznata. Međutim, termin se više mnogo ne koristi zato što je suviše uopšten da bi opisao mnoga različita stanja koja mogu da zadese nekog inficiranog HIV-om. Stručnjaci sada radije koriste termine uznapredovali ili kasniji stadiji HIV infekcije.

Koliko je čest HIV?

Broj ljudi koji živi sa HIV-om raste iz godine u godinu kao rezultat toga što se otkriva sve više slučajeva te zato što ljudi žive duže zahvaljujući djelotvornijim lijekovima.

Simptomi

Simptomi

Početni stadij HIV-a je poznat kao primarna infekcija HIV-om. Kod ljudi inficiranih HIV-om, 60% će dobiti propratne simptome, obično dvije do šest sedmica nakon što su zaraženi HIV-om.

Simptomi primarne infekcije HIV-om mogu uključivati:

  • groznicu,
  • bol u grlu,
  • umor,
  • bolove u zglobovima,
  • bolove u mišićima,
  • otekle žlijezde (čvorovi), ili
  • tačkast osip na prsima.

Ovi rani simptomi su obično veoma blagi pa ih je lako zamijeniti sa nekim drugim oboljenjem, kao što su prehlada ili žljezdana groznica.

Nakon gore navedenih početnih simptoma, HIV neće dovesti do daljih simptoma duži niz godina. Ovo je poznato kao asimptomatična infekcija HIV-om. Tokom ovog vremena, virus se još uvijek razmnožava i oštećuje imuni sistem.

Kasni stadij infekcije HIV-om

Ako se ne liječi, HIV će dovesti do smanjenja broja CD4 ćelija u tijelu do opasno niskog nivoa, a imuni sistem će prestati da radi. Obično je potrebno 10 godina da virus ošteti imuni sistem na ovaj način.  Oštećeni imuni sistem će neminovno dovesti do razvoja teških infekcija.

Mogući simptomi teške infekcije uzrokovane oštećenim imunim sistemom uključuju:

  • konstantan umor,
  • znojenje noću,
  • neobjašnjiv gubitak težine,
  • konstantna dijareja,
  • zamućen vid,
  • bijele tačke na jeziku ili ustima,
  • suv kašalj,
  • ponestajanje daha,
  • groznica sa temperaturom višom od 37C (100F) koja traje više sedmica, ili
  • otok žlijezda koji traje više od tri mjeseca.

Mogu se javiti bolesti povezane sa SIDA-om, kao što su TB, pneumonija i neki oblici raka. Mnoga od ovih oboljenja, iako se radi o teškim oboljenjima, mogu se donekle liječiti i stanje se može poboljšati ako se započne sa liječenjem i ako broj CD4 ćelija poraste.

 

Uzroci

Uzroci

Tačno porijeklo HIV-a ostaje nepoznato, ali se većina naučnika slaže da je oblik virusa poznat kao SIVcpz (Simian imunodeficijentni virus od čimpanzi) postojao (i još postoji) u čimpanzama koje žive u dijelovima Afrike.

Jedna teorija je da se virus raširio na ljude koji su lovili čimpanze, moguće zato što su bili u direktnom kontaktu sa krvlju čimpanzi. Smatra se da je mnogo godina ljudski oblik HIV virusa bio ograničen na udaljeni dio Afrike.

Međutim, kada su nove saobraćajne veze otvorile taj dio Afrike, virus se raširio na druge dijelove Afrike da bi se zatim polako proširio po cijelom svijetu.

Kako se HIV širi unutar organizma

HIV virus razbija genetski kod ćelija koje koristi imuni sistem, naročito ćelija poznatih kao CD4 ćelije, a zatim se koristi sirovim genetskim materijalom da napravi kopije samog sebe.

Organizam može stvoriti još CD4 ćelija, ali će na kraju HIV virus smanjiti broj CD4 ćelija u tolikoj mjeri da će imuni sistem prestati sa radom.

Kako se HIV širi van organizma

HIV virus se može širiti razmjenom tjelesnih fluida, kao što je sjeme ili krv. Stoga se oboljenje može prenijeti tokom seksualnog odnosa, uključujući oralni i analni seks.

LJudi koji koriste ilegalne droge i koriste tuđe igle su takođe izloženi riziku od dobijanja HIV virusa. Oboljenje se može prenijeti i sa majke na njeno nerođeno dijete. Međutim, danas se mogu koristiti lijekovi da se ovo spriječi.

HIV se može prenijeti preko transfuzije krvi. Praksa skrininga krvi u zemljama u razvoju možda nije tako stroga kao što je u zemljama poput UK tako da postoji rizik od dobijanja HIV ako neko dobije transfuziju krvi u određenim dijelovima svijeta.

Dijagnoza

Dijagnoza

Gdje mogu uraditi test na HIV?

Postoje razna mjesta gdje se može testirati na HIV poput:

  • urološkoj i ginekološkoj klinici.
  • U domu zdravlja (upitati ljekara ili medicinskog tehničara da li dom zdravlja u ponudi ima test na HIV).
  • Neke klinike za kontracepciju i mlade.
  • Privatna klinika.
  • Ginekološke klinike ako ste trudni.
  • Lokalne agencije za lijekove (ako uzimate droge ubrizgavanjem).

Svako od predloženih mjesta ima svoje za i protiv. Na vama je da odaberete mjesto u kojem ćete se najprijatnije osjećati.

HIV se ne može lako dijagnostikovati na osnovu samih simptoma. Ponekada čak i specijalisti koji imaju iskustva u liječenju HIV-a mogu zamijeniti simptome sa nekom drugom bolesti.

Stoga ako spadate u visoko rizičnu grupu za dobijanje HIV-a (pogledati dalje), veoma je važno da se testirate na HIV. Što se HIV ranije otkrije, vjerovatnije je da će liječenje biti uspješno.

U prošlosti mnogi ljudi nisu bili voljni da se testiraju na HIV zato što su mislili ako im se otkrije bolest da neće moći ništa da se uradi da im se pomogne.

Međutim, to nije tačno i danas postoje lijekovi koji mogu usporiti progres HIV-a i efikasno obuzdati oboljenje.

Testiranje i tretman

Testiranje i tretman

HIV se može dijagnostikovati testiranjem krvi na prisustvo virusa. Međutim, test će otkriti HIV tek nakon što prođu tri mjeseca od početne infekcije.

Ako se test uradi prije nego prođu tri mjeseca, preporučuje se da se uradi i drugi test nakon što prođu tri mjeseca od izlaganja HIV infekciji.

Ne treba da pretpostavljate da je neki prijašnji test krvi korišten da se provjeri prisustvo HIV-a. Krv se testira na HIV samo ako vi date svoju saglasnost.

Rezultati testa na HIV ostaju strogo povjerljivi. Međutim, ako se otkrije HIV, a vi imate zdravstveno ili životno osiguranje, vaša osiguravajuća kompanija će morati biti obavještena.

Test na HIV se obično ne plaća.

Dobijanje pozitivnih rezultata

Ako su rezultati testa na HIV pozitivni, uputiće vas na kliniku za HIV. Klinika za HIV je specijalistički odjel u kojem rade različiti stručnjaci koji se specijalizuju za pomoć ljudima koji žive sa HIV-om.

Osoblje na klinici za HIV uključuje:

  • savjetnika,
  • socijalnog radnika,
  • nutricionistu,
  • zubara,
  • doktore specijaliste sa iskustvom u liječenju HIV-a,
  • doktore za hitne situacije, i
  • farmaceuta.

Obavještavanje partnera i bivših partnera

Ako imate HIV, važno je da se vaš sadašnji seksualni partner ili bilo koji vaš seksualni partner od vremena kada ste bili izloženi infekciji testira i liječi.

Ako ne obavijestite svog seksualnog partnera ili partnere, a potom upražnjavate seks bez zaštite i zarazite nekog, oni mogu odlučiti da vas tuže.

Neki ljudi mogu biti ljuti, uznemireni ili im može biti neprijatno da razgovaraju o HIV-u sa svojim trenutnim ili bivšim partnerom ili partnerima.

Ne treba da se plašite da razgovarate o svojim brigama sa vašim ljekarem opšte prakse ili osobljem na klinici. Oni će vam moći dati savjet koga treba kontaktirati  i koji je najbolji način da se oni kontaktiraju.

Sa vašim dopuštenjem, vaša klinika će moći da organizuje da se vašem bivšem partneru ili partnerima dostave “obavještenja”.

U obavještenju se objašnjava da su mogli biti izloženi seksualno prenosivoj bolesti i savjetuje im se pregled. Obavještenje ne sadrži vaše ime i vaši podaci će ostati u potpunosti povjerljivi.

Niko vas ne može natjerati da obavijestite svoje partnere o HIV-u, ali se preporučuje da to uradite. Ako se ne uradi test i ne započne liječenje, HIV može imati razarajuće posljedice i može dovesti do smrti.

Obavještavanje vašeg šefa

LJudi koji imaju HIV su zaštićeni. Ali da biste bili zaštićeni na ovaj način, vaš poslodavac mora znati vašu dijagnozu. Da li ćete odlučiti da mu to saopštite zavisiće od toga šta ćete misliti kako on to može primiti. Ne postoji zakonska obaveza da kažete poslodavcu da imate HIV kao što ne postoji zakon koji bi njega sprečavao da vas pita.

Možete biti zabrinuti da će, ako im kažete, vaš HIV status postati javno poznat i da ćete biti diskriminisani. S druge strane, ako vas šef podržava, kada njemu ili njoj kažete biće lakše da vam se prilagodi obim posla ili da dobijete slobodne dane.

Ako se prijavljujete za novi posao, treba da odlučite da li ćete dati takvu informaciju u prijavnom formularu ako vas o tome upitaju. Ako vas upitaju, a vi ne potvrdite, to se može tumačiti kao “prekršaj međusobnog povjerenja”.

Ako radite u zdravstvenom sektoru, morate obavijestiti svog ljekara u medicini rada i izbjegavati izvođenje invanzivnih procedura. Organizacije za borbu protiv HIV-a imaju mnogo informacija i mogu vas posavjetovati o ovim i drugim pitanjima u vezi sa poslom.

Koje su opcije za liječenje?

Šta mogu učiniti ako mislim da sam imao/la seksualni odnos bez zaštite sa nekim ko ima HIV?

Od koristi vam može biti program u trajanju od četiri sedmice koji uključuje lijekove protiv HIV-a – poznat kao postekspoziciona profilaksa (PEP). Da bi liječenje bilo uspješno, ono treba da se započne 72 sata (tri dana) nakon izlaganja i što ranije započne biće djelotvornije.

PEP se obično preporučuje ako ste imali vaginalni ili analni seksualni odnos bez zaštite sa nekim ko ima HIV ili ako ste imali analni seksualni odnos sa nekim ko vrlo vjerovatno ima HIV. Iako nema garancije da nećete dobiti HIV, može pomoći da se zaštitite.

PEP se može uzeti u obzir ako ste upražnjavali oralni seks (felacio) sa nekim ko ima HIV ili postoji velika mogućnost da ga ima i on je ejakulirao u vaša usta ili ako ste upražnjavali vaginalni ili analni seks sa nekim ko vrlo vjerovatno ima HIV.

Zdravstveni radnici koji su izloženi riziku npr. zbog povrede iglama mogu takođe dobiti savjet da urade PEP.

Možete dobiti PEP na urološkoj i ginekološkoj klinici ili u službama hitne pomoći gdje će vam ljekar ili sestra postaviti nekoliko pitanja da bi ustanovili da li će biti koristi od liječenja.

Imajte na umu da PEP ne predstavlja lijek za HIV. On može takođe dovesti do teških nuspojava poput dijareje, mučnine i dugotrajnih glavobolja. Najbolji način da se zaštitite je da se pridržavate savjeta za sigurniji seks.

Ako vam se dijagnostikuje HIV, bićete podvrgnuti redovnim analizama krvi koje su sastavni dio vašeg liječenja. Testovi se koriste da izmjere dvije stvari:

  • broj CD4 – što predstavlja broj CD4 ćelija u krvi, i
  • virusno opterećenje – što predstavlja količinu HIV-a u krvi.

Ovi testovi omogućavaju osoblju na klinici za HIV da uvide koliko je daleko bolest odmakla i da utvrde vjerovatnoću pojavljivanja infekcije.

Implikacije različitog broja CD4 ćelija su objašnjene u nastavku.

  • Broj CD4 od 500 ili više znači da ne postoji rizik od infekcije.
  • Broj CD4 između 200 i 500 znači da postoji mali rizik od infekcije, naročito tuberkuloze (TB).
  • Broj D4 manji od 200 znači da postoji visok rizik od pojave teške infekcije.

Virusno opterećenje (prisustvo) se mjeri redovno da bi se provjerilo da li su lijekovi koji se koriste za liječenje HIV-a djelotvorni. Visoko virusno opterećenje može značiti da je potrebna nova kombinacija lijekova.

Broj CD4 ćelija i virusno opterećenje se mogu vremenom mijenjati tako da jednom pokazani visoki ili niski rezultati automatski ne znače da se stanje pogoršalo. Opšti trend u kretanju broja CD4 ćelija i virusnog opterećenja tokom vremena je bitniji za praćenje napredovanja oboljenja.

Visoko aktivna antiretrovirusna terapija (HAART)

Ne postoji ni lijek niti vakcina za HIV, a istraživači vjeruju da će proći još mnogo godina ako ne i dekada prije nego bilo koje od to dvoje bude otkriveno.

Međutim, specijalni lijekovi koji se koriste u nečemu što je poznato kao visoko aktivna antiretrovirusna terapija (HAART) su se pokazali izuzetno uspješnim u usporavanju napredovanja bolesti i u produžavanju života.

Istraživači su uvjereni da će dalja unapređenja terapije dovesti do toga da će osoba oboljela od HIV-a imati isti životni vijek kao neko nije bolestan.

Terapija uključuje korištenje kombinacije lijekova. To je stoga što se HIV može brzo prilagoditi i postati otporan na jedan lijek. Zbog toga je potrebna kombinacija različitih lijekova.

Obično se preporučuje uvođenje aktivne antiretrovirusne terapije (HAART) ako:

  • broj CD4 padne ispod 350,
  • postoje simptomi HIV-a ili SIDA-e (bez obzira na broj CD4),
  • postoji hepatitis B i potrebno ga je liječiti,
  • je u pitanju trudnica, da se spriječi da beba bude zaražena HIV-om.

Ako liječenje nije počelo, stanje će se pratiti i radiće se redovni nalazi za broj CD4.

Postoje mnoge različite vrste lijekova koji se mogu koristiti u sklopu terapije. To su:

  • nukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze, (NRTI ili „nukes“),
  • nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (NNRTI ili „non-nukes“),
  • inhibitori proteaze,
  • inhibitori fuzije, i
  • inhibitori integraze.

Ovi lijekovi djeluju na različite načine ali su svi stvoreni da prekidaju reproduktivni ciklus virusa da bi se usporilo njegovo širenje i zaštitio imuni sistem.

Većini ljudi koji boluju od HIV-a se preporučuje da uzimaju dvije vrste lijekova iz NRTI grupe plus lijek iz još jedne od grupa.

Cilj liječenja je da se pronađe najbolja kombinacija lijekova istovremeno smanjujući nus pojave.

Nus pojave

Kod nekih će ljudi lijekovi koji se koriste za liječenje HIV-a dovesti do nus pojava. Međutim, nus pojave postaju lakše nakon nekoliko sedmica kako se organizam navikne na lijekove. Uobičajene nus pojave kod lijekova za HIV su:

  • mučnina
  • umor,
  • dijareja,
  • osip na koži,
  • promjene raspoloženja, i
  • nakupljanje masnog tkiva na jednom, a gubljenje na drugom dijelu tijela (lipodistrofija).

Za inhibitore proteaze se zna da povećavaju nivo holesterola i šećera u krvi što može dovesti do otvrdnjavanja arterija (arterioskleroza). Arterioskloroza povećava šanse za razvoj kardiovaskularne bolesti, poput bolesti srca ili moždanog udara.

Zdrava ishrana, redovno vježbanje i prestanak pušenja će pomoći da se smanji rizik od dobijanja arterioskleroze. Mogu se dati i specijalni lijekovi koji dalje pomažu da se umanji rizik. Među njih spadaju lijekovi poznati kao statini koji smanjuju nivo holesterola u krvi.

Za neke lijekove protiv HIV-a se zna da uzrokuju oštećenja nerava u rukama i nogama, što je poznato kao periferna neuropatija.

Ruke i stopala su neosjetljivi ili utrnuli. Ovakvi simptomi treba odmah da se prijave jer plan liječenja treba da se promijeni da bi se spriječilo dalje oštećenje nerava.

Ako otkrijete da nus pojave u toku liječenja HIV-a negativno utiču na kvalitet vašeg života, treba da obavijestite osoblje na klinici za HIV. Možda je moguće zamijeniti lijek ili drugi lijekovi mogu olakšati nastale nus pojave.

Pridržavanje

Lijekovi koji se koriste za liječenje HIV-a su djelotvorni samo onda kada se uzimaju tačno kako su propisani. Ako ne uzmete samo nekoliko doza, to će povećati rizik da liječenje ne uspije.

Poštovanje plana liječenja je poznato kao pridržavanje. Da bi se pridržavali terapije potrebno je da:

  • uzimate lijek u tačno propisano vrijeme,
  • uzimate preporučenu dozu, i
  • slijedite sve instrukcije vezane za ishranu – na primjer, neki lijekovi se moraju uzimati na prazan stomak dok se drugi moraju uzimati sa hranom.

Moraćete razviti dnevnu rutinu da biste plan liječenja uklopili u svoj stil života. Osoblje na klinici za HIV će vam moći dati savjet i podršku.

Treba da zapamtite da mnogi lijekovi koji se koriste za liječenje HIV-a mogu da reaguju na nepredviđene načine ako uzimate i druge vrste lijekova. Među njih spadaju biljni lijekovi poput kantariona, droge poput kokaina i lijekovi bez recepta.

Uvijek treba da provjerite sa osobljem na klinici ili sa vašim ljekarem opšte prakse prije nego počnete uzimati druge lijekove.

Postekspoziciona profilaksa (PEP)

Ponekada je moguće zaustaviti razvoj HIV-a u prva 72 sata nakon infekcije. To je poznato kao postekspoziciona profilaksa (PEP). PEP uključuje uzimanje lijekova protiv HIV-a u trajanju od četiri sedmice.

PEP se često koristi kada osoba zna da je sigurno bila izložena HIV virusu. Na primjer, ako su imali odnos sa nekim za koga su znali da ima HIV virus, a kondom je pukao, ili su se slučajno uboli na iglu zaraženu HIV-om.

Međutim, nema garancije da će PEP djelovati, a lijekovi koji se koriste mogu dovesti do nekih neprijatnih nus pojava, kao što su mučnina, povraćanje, dijareja i glavobolje.

Šta će se desiti ako se ne liječite?

Bez liječenja, HIV će dovesti do progresivnih oštećenja imunog sistema. On može na kraju toliko postati opterećen da dođe do razvoja SIDA-e, koja može biti fatalna.

Istraživanja pokazuju da rani početak liječenja u toku infekcije pomaže da se smanje oštećenja imunog sistema. Vaš ljekar vas može posavjetovati kada je najbolje da počnete sa terapijom.

Rizične grupe

Rizične grupe

LJudi koji su izloženi riziku od dobijanja HIV-a su:

  • muškarci homoseksualci koji imaju seksualne odnose bez zaštite,
  • ljudi koji žive ili su dugo putovali po podsaharskoj Africi,
  • ljudi koji su imali seksualne odnose sa ljudima koji su živjeli ili dugo putovali u podsaharskoj Africi,
  • ljudi koji ubrizgavaju ilegalne droge,
  • ljudi koji su imali seksualne odnose sa nekim ko ubrizgava ilegalne droge,
  • ljudi koji su dobili drugu seksualno prenosivu bolest, ili
  • ljudi koji su primili transfuziju krvi dok su bili u Africi, istočnoj Evropi, zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, Aziji ili centralnoj i Južnoj Americ

Komplikacije

Komplikacije

Trudnoća

Ako imate HIV i ostanete trudni, treba da se obratite svojoj klinici za HIV. Ovo je važno iz dva razloga:

  • neki lijekovi protiv HIV-a mogu naškoditi bebama, tako da se plan liječenja mora izmijeniti, i
  • dodatni lijekovi mogu biti potrebni da se spriječi da beba dobije HIV.

Bez liječenja, postoji šansa jedan na prema četiri da će beba dobiti HIV. Sa liječenjem taj rizik opada na jedan od sto.

U prošlosti se majkama sa HIV virusom obično preporučivalo da se porode na carski rez jer to smanjivalo rizik da virus pređe na bebu.

Zahvaljujući napretku u liječenju, normalan porođaj obično neće povećati rizik od prenosa zaraze kod žena koje imaju neprimijetnu količinu virusa i čiji je HIV pod kontrolom.

Treba da razmotrite rizike i koristi vezane uz svaki metod porođaja sa osobljem na klinici za HIV. Međutim, konačna odluka o tome kako ćete se poroditi je vaša i izuzimajući neke nepredviđene komplikacije zbog kojih carski može biti neophodan, osoblje će poštovati tu odluku.

Ako vi ili vaš partner imate HIV, na raspolaganju će vam biti metode liječenja neplodnosti i omogućiće vam da dođe do trudnoće, a da drugi partner ne bude izložen riziku od infekcije.

Oportunističke infekcije

Ako broj CD4 padne ispod 200, bićete izloženi riziku dobijanja različitih vrsta infekcija. Infekcije koje mogu “iskoristiti” imuni sistem koji je oslabljen zbog HIV-a su poznate kao “oportunističke infekcije”. Međutim, ako se budete pridržavali svoje terapije za HIV, mala je vjerovatnoća razvoja oportunističke infekcije.

Dalje su pobrojana četiri osnovna tipa oportunističkih infekcija.

  • Bakterijske infekcije, kao što su pneumonija i tuberkuloza (TB).
  • Virusne infekcije, kao što je hepatitis.
  • Gljivične infekcije, kao što je kandidijaza.
  • Parazitske infekcije, kao što je toksoplazmoza.

LJudi sa odmaklim stadijem HIV-a takođe imaju veći rizik dobijanja nekog oblika raka, kao što je limfoma (rak limfnog sistema).

Neke od najčešćih oportunističkih infekcija koje dobijaju ljudi sa HIV-om opisane su u nastavku.

Pneumonija:

Pneumonija je bakterijska infekcija pluća. Često se može razviti kao komplikacija drugih infekcija, kao što su prehlada ili gripa. Ako se ne liječi, pneumonija može biti fatalna zato što se infekcija može raširiti putem krvi (sepsa).

Pneumonija se može liječiti antibioticima. Postoji i vakcina koja može da zaštiti od bakterija koje uzrokuju pneumoniju. Onima koji imaju HIV se preporučuje da primaju vakcine svake godine.

Tuberkuloza:

TB je još jedna bakterijska infekcija pluća. Globalno gledano, ona je glavni uzrok smrti među ljudima koji su HIV pozitivni. TB se može liječiti antibioticima, ali postoje neke podvrste bakterija koje mogu razviti otpornost na ove lijekove te ih je teže liječiti. No ipak postoji vakcina koja može zaštititi od nekih podvrsta TB.

Hepatitis:

Hepatitis je virusna infekcija koja uzrokuje oštećenje jetre. To može povećati rizik od razvoja raka jetre. Postoje tri osnovna tipa hepatitisa: hepatitis A, hepatitis B i hepatitis C.

Postoje vakcine za hepatitis A i hepatitis B, ali ne i za hepatitis C. Najbolji načini prevencije hepatitisa su izbjegavanje upotrebe tuđih igala te upotreba kondoma.

Kandidijaza:

Kandidijaza je gljivična infekcija koja je česta kod ljudi koji imaju HIV. Ona uzrokuje nastanak debelog, bijelog sloja koji se nakuplja u usnoj šupljini, na jeziku, grlu ili (kod žena) na vagini.

Iako ovo oboljenje rijetko ima teži oblik, kandidijaza može biti neugodna i bolna. Međutim, može se liječiti kremama protiv gljivica.

Treba da kažete osoblju na klinici za HIV ako imate ponovljene pojave kandidijaze zato što je to znak da je broj CD4 nizak.

Pneumonija izazvana bakterijom Pneumocystis carinii (PCP):

PCP je bakterijska infekcija pluća koja može da ugrozi život ako se brzo ne liječi. Prije napretka u razvoju lijekova za borbu protiv HIV-a, PCP je bila glavni uzrok smrti kod ljudi koji imaju HIV u razvijenom dijelu svijeta.

Simptomi PCP su sljedeći:

  • uporan suv kašalj,
  • ponestajanje daha,
  • otežano disanje, i
  • u nekim slučajevima, groznica.

Treba odmah da prijavite simptome PCP zato što se bolest može naglo pogoršati bez upozorenja.  PCP se može liječiti antibioticima i ako broj CD4 opadne ispod 200, mogu se dati antibiotici da se spriječi PCP infekcija.

Rak

LJudi sa odmaklim HIV-om izloženi su većem riziku od dobijanja raka. Procjenjuje se da je vjerovatnoća dobijanja raka 100 puta veća kod osoba sa HIV infekcijom u odmaklom stadiju koja nije liječena u odnosu na ljude koji nisu bolesni. Međutim, kada se liječi, rizik od dobijanja raka je skoro isti kao kod ostatka populacije.

Dva najčešća oblika raka koji dobijaju ljudi oboljeli od HIV-a su limfoma i Kapošijev sarkom. Limfoma je rak limfnog sistema (mreže žlijezda koje čine imuni sistem). Kapošijev sarkom može uzrokovati lezije na koži, a može zahvatiti i unutrašnje organe.

Psihološki uticaj HIV-a

Sama dijagnoza HIV oboljenja može dovesti do uznemirenosti, a osjećaj anksioznosti i depresije je uobičajen. Vaša klinika za HIV će vam moći pružiti savjetovanje tako da možete razgovarati o svemu u vezi sa vašom bolešću i onome što vas brine.

Od pomoći može biti razgovor sa drugim ljudima koji imaju HIV. Vaša klinika će vam moći pružiti informacije o lokalnim grupama podrške.

Prevencija

Prevencija

Siguran seks

Upotreba kondoma tokom seksualnog odnosa, uključujući oralni i analni seks je najbolji način da se spriječe polno prenosive infekcije, uključujući HIV.

Izbjegavajte korištenje lubrikanata na bazi ulja, poput vazelina ili bebi ulja,  jer oni mogu oslabiti kondom i povećati šanse da dođe do pucanja. Preporučuju se lubrikanti na bazi vode, a mogu se kupiti u supermarketima i apotekama.

Zubna prevlaka – koja predstavlja pravouglasti komad lateksa koji se namješta u ustima – takođe se može koristiti tokom oralnog seksa da spriječi širenje infekcije.

Uvijek nakon upotrebe treba da očistite seksualna pomagala kao i poslije korištenja na određenim dijelovima tijela. Treba da se peru i ako ih partneri naizmjenično koriste.

Važno je da nastavite upražnjavati siguran seks čak i ako vi i partner imate HIV. To je zato što možete biti izloženi novoj podvrsti virusa koji vaš lijek protiva HIV-a neće moći kontrolisati.

Svjesno prenošenje infekcije HIV-om na drugog je krivično djelo.

Intravenozno uzimanje droga

Ako ubrizgavate droge, izbjegavajte upotrebu tuđih igala zato što vas to može izložiti infekciji HIV-om, kao i drugim virusima koji se prenose putem krvi, kao što je hepatitis C.

Mnoge lokalne vlasti i apoteke nude programe zamjene igala, gdje se korištene igle mogu zamijeniti za čiste.

Ako uzimate heroin, treba da razmotrite prijavljivanje za program metadonske terapije. Metadon se može uzimati u tečnom stanju tako da to umanjuje rizik od dobijanja HIV-a.

Vaš ljekar opšte prakse ili savjetnik za droge bi trebalo da vas

posavjetuje kako o programu zamjene igala tako i o metadonskom programu.

Sprečavanje infekcije

Ako imate HIV, treba da preduzmete dodatne mjere predostrožnosti da izbjegnete izlaganje infekciji. Treba i da poduzmete korake da biste poboljšali vaš imuni sistem. U nastavku su dati savjeti o koracima koje možete poduzeti.

  • Izbjegavajte pušenje – ono će oslabiti vaš imuni sistem.
  • Ne uzimajte ilegalne droge – one će takođe oslabiti vaš imuni sistem i mogu umanjiti dejstvo lijekova protiv HIV-a.
  • Redovno idite na imunizaciju – vaš ljekar opšte prakse ili klinika za HIV će vam dati savjet o ovome.
  • Zdravo se hranite – to će ojačati vaš imuni sistem.
  • Redovno vježbajte – to će ojačati vaš imuni sistem i popraviti raspoloženje.
  • Budite pažljivi sa životinjama – pošto one mogu biti izvor parazitske zaraze. Treba da izbjegavate kontakt sa mačijim ili životinjskim urinom ili fekalijama. Nosite gumene rukavice kada čistite vaše životinje ili  izbacujete njihov izmet.
  • Redovno perite ruke – naročito nakon odlaska u toalet, prije i poslije pripreme hrane, te nakon boravka na javnim mjestima, naročito u gužvi.

 Reproduced with permission from NHS Choices (www.nhs.uk) © Crown Copyright 2010


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton