BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Ishrana dijabetičara

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dijabetes je rastući javnozdravstveni problem sa izrazitim trendom povećanja broja oboljelih kod stanovništva svih dobnih grupa. Epidemija dijabetesa zabilježena je kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u razvoju i nerazvijenim, a u skladu sa sve nezdravijim životnim stilom koji podrazumijeva: nepravilnu ishranu, sve veći nedostatak fizičke aktivnosti, sve više svakodnevnog stresa, au uz to i sve duži životni vijek.

Diabetes mellitus ili ’’šećerna bolest’’  predstavlja  metabolički poremećaj u čijoj  je osnovni poremećaj metabolizma ugljenih hidrata, to jest hiperglikemija – povećan nivo glukoze/šećera u krvi. Dijabetes je bolest kod koje organizam ne može pretvarati glukozu iz krvi u energiju, bilo zbog nedostatka hormona inzulina ili  zbog njegovog nedjelotvornog korišćenja. Zbog ta dva različita razloga nastajanja dijabetesa razlikujemo dva tipa dijabetesa: tip 1 i tip 2. Iako su to uobičajeni nazivi za navedene vrste dijabetesa, pravi bi nazivi zapravo trebali biti za dijabetes tipa 1 – inzulinski deficitni (manjkajući) dijabetes, a za dijabetes tipa 2 – inzulinski rezistentan (neosjetljiv) dijabetes.

Danas se ljekari suočavaju sa sve većim brojem pacijenata s dvostrukim dijabetesom (koji poneki nazivaju dijabetesom tipa 3), a koji je ne samo teže dijagnostikovati, nego i teže liječiti.

Takav dvostruki dijabetes javlja se već u svim godinama života i u različitim oblicima: djeca koja zbog dijabetesa tipa 1 ovise o injekcijama inzulina, počinju značajnije dobijati na težini i dobijaju dijabetes tipa 2, čime njihov organizam postaje inzulinski neosjetljiv (rezistentan).

Isto tako, kod osoba  koje imaju dijabetes tipa 2, a ne provode zadovoljavajuću terapiju i ne promijene životne navike, dugotrajno velika proizvodnja inzulina počinje djelovati na nervne ćelije gušterače u smislu smanjenja proizvodnje neuropeptida, što onda dovodi do blokade stvaranja inzulina. Na taj način inzulinski rezistentni dijabetičari (tip 2) postaju ujedno i inzulinski deficitni dijabetičari (tip1).

Precizno dijagnostikovanje dijabetičara s dvostrukim dijabetesom izuzetno je važno zbog primjene odgovarajuće terapije, jer je ona specifična za svakog pojedinca, budući da ovisi o stepenu  razvijenosti jednog i drugog tipa dijabetesa.

ISHRANA DIJABETIČARA

Preporuke za pravilnu ishranu mogu se svesti na sledeće:
•    Hranu uzimati u 4-5 obroka dnevno prema preporukama iz piramidi pravilne ishrane. Hranu treba uzimati u preporučenim količinama i po mogućnosti u isto vrijeme svaki dan;
•    Konzumirati hranu polako, u malim količinama, iz malih tanjira ili zdjelica;
•    Ostatke hrane sa tanjira očistiti u smeće;
•    Potpuno eliminisati bilo kakve dodatke hrane nakon ili između obroka.

Ukupan kalorijski unos hrane treba uzimati prema energetskim potrebama, koje zavise od  bazalnog metabolizmu  i fizičke aktivnost svake osobe. Veća tjelesna aktivnost i boravak u hladnijim podnebljima opravdavaju kalorijski povećan unos hrane.

Pravilna ishrana treba kalorijski da sadrži 20-25% masti (pretežno nezasićenih masnih kiselina), 15-25% bjelančevina i 50-65% ugljenih hidrata niskog glikemijskog indeksa, bogatih vlaknima.

Bazu piramide pravilne svekodnevne ishrane treba da čine žitarice i proizvodi od žitarica (pšenica, ječam, zob, raž, smeđa riža, crno ili integralno baršno i proizvodi od njega), zatim  voće i povrće. Svakodnevno treba konzumirati svježe povrće (osim krompira) i svježe voće (osim većih količina izuzetno slatkog voća, kao što su smokve, šljive, datule i grožđe, te skrobnog voća, kao što su banane) zbog organizmu potrebnih vitamina, minerala i ostalih fitonutrijenata, kao što su antioksidansi. koji u organizmu pod kontrolom drže slobodne radikale.

U ishrani dijabetičara treba da su zastupljene određene količine posnog crvenog mesa, meso divljači, bijelo meso preadi i riba, a treba izbjegavati suhomesnate proizvode i mesne prerađevine. Praktično je dozvoljenao konzumiranje svih vrsta namirniaca ali je samo  količina ograničena.

Zbog izuzetno korisnog djelovanja omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja, poželjno je konzumiranje ribe 2-3 puta nedjeljno (treba izbjegavati ribu uzgajanu u zagađenim vodama, zbog sadržaja brojnih toksina i teških metala – posebno žive).

Najnovija istraživanja upućuju i na korisno konzumiranje mliječnih proizvoda zbog  mliječnih masnoća koje sadrže konjugovanu linolnu masnu kiselinu, jer ona djeluje antidijabetički, smanjivanjem nivoa glukoze u krvi, boljim metabolizmom masnoća u ćelijama, smanjivanjem inzulinske rezistencije, povoljnijim holesterolom i smanjivanjem upalnih procesa na arterijama. Treba izbjegavati mlječne proizvode sa visokim sadržajem masnoće i soli (punomasni sir, pavlaka..)

Za pripremu hrane se koristi ulje u količini koja je propisana u dijeti. Preporučuje se: prije svega maslinovo ulje, a povremeno suncokretovo, kukuruzno ulje, treba rjeđe koristiti biljnu mast, a izuzetno rijetko (ili nikako) svinjsku mast.  Treba izbjegavati konzumiranje hrane koja sadrži transmasne kiseline (hidrogenizovana biljna ulja u obliku raznih margarina te hranu prženu na ulju).

Upotreba začina se prepušta ukusu, navici i sklonosti za promjenu navike. U slobodnoj su upotrebi: aleva paprika (slatka i ljuta), biber, lovor,  kopar, korijander, mirođija, peršunov i celerov list, origano, karanfilić, kim, đumbir, cimet, ren, ruzmarin, bosiljak, sirće i drugi rjeđi začini. Začini sa ograničenom količinom upotrebe su: senf (različite vrste), majoneza, tartar sos, kisela pavlaka, pire od paradajza, sladila, masline (2 – 3 komada). Veće količine ovih namirnica ulaze u energetski sastav ukupne dijete i preračunavaju se u kilodžulima (kJ) ili kilokalorijama (kcal). So treba unositi u umjerenim količinama, a kod određenih bolesti (bolesti ili slabosti srčanog mišića, bubrega, jetre i dr.), ograničava se unos soli (ovo određuje ljekar) i preporučuje se korišćenje zamjena za so.

Radi boljeg čišćenja organizma od toksina i sprečavanja mogućih upalnih procesa bilo gdje u organizmu, izuzetno je važno redovno unošenje vode u minimalnoj količini od 0,2 dL/kg tjelesne mase dnevno, a za vrijeme povišenih spoljnih temperatura ili pri većoj tjelesnoj aktivnosti i dvostruko više.

Namirnice koje se koriste u ishrani dijabetičara mogu da se upotrebljavaju na sledeće načine: svježe, kuvane, kuvane pod parom (pretis lonac), kuvane na pari, dinstane (kuvane u vodi i ulju u poklopljenoj posudi), pečene u teflonskoj posudi (ili specijalnoj posudi u kojoj hrana neće zagorjeti), pečene u aluminijumskoj foliji (ili u posudi od aluminijumske folije), pečene u rerni, pečene na električnom roštilju.

Pržena i pohovana hrana nije dozvoljena dijabetičarima, a nju bi trebalo da izbjegavaju i zdravi osobe. Dijetetska ishrana isključuje upotrebu zaprške u pripremi jela i variva, a iz preventivnih razloga ne preporučuje se ni zdravim osobama.

Pored svježih namirnica, u ishrani treba koristiti i one koje su konzervisane zamrzavanjem (povrće, voće, meso, riba), zatim proizvode specijalno pripremljene za dijabetičare (razne vrste sladila, džemova, keksa, čokolade, tjestenina, hljeba, tijesta, napitke i dr.), kojih sve više ima na našem tržištu. Znatno rjeđe treba koristiti na drugi način konzervisano voće, povrće, meso, polugotova ili gotova jela (izuzev specijalno pripremljenih za dijabetičare).

Dijetetska ishrana podrazumeva upotrebu različitih namirnica u određenim količinama (u sirovom ili prerađenom stanju). Ovo je razlog da dijabetičar (ili onaj ko priprema hranu) mora da mjeri namirnice za svaki dnevni obrok (1 do 2 mjeseca), pa tek kada se uhoda u mjerenju da to proba da radi “od oka”. Odmjeravanje “od oka” treba povremeno kontrolisati vagom, kako bi se izbjegle grške.

Kako mjeriti bez vage?

•    1 manja čašica = 20 ml, 1 veća čačica = 30 ml
•    1 manja vinska čaša = 80 ml, 1 vinska čaša = 100 ml
•    1 manja čaša za vodu = 200 ml, 1 veća čaša za vodu = 300 ml
•    1 manja šoljica = 50 ml, 1 veća šoljica = 80 ml
•    1 manja šolja = 250 ml, 1 veća šolja = 300 ml
•    1 kafena kašika = 5 ml, 1 supena kašika = 15 ml

 

Autor: primarijus dr Ljiljana Stanivuk, subspecijalista iz ishrane zdravih i bolesnih ljudi

Izvor: JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton