BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Pronađena ključna moždana razlika u disleksiji

Ljudi sa disleksijom ponekad vide riječi i slova kao kodirane, pri tome doživljavajući čitanje kao težak zadatak. Nova studija pokazuje da disleksija nije samo vizuelni poremećaj, već i problem sa načinom na koji mozak tumači zvukove, posebno govor.

Francuski istraživači mapirali su aktivnost mozga kod 23 čovjeka sa disleksijom i 21 čovjeka bez poremećaja dok su slušali bijeli signal ili zvuk.

Da bi razumeo informacije u govoru, mozak mora biti u stanju da sinhronizujete na istu frekvenciju kao i zvuk koji čuje. Sinhronizovanje moždanih talasa uz zvuke naziva se  ulazak.

Kada je mozak pravilno usaglašen sa zvukom, može korektno da odvoji i tumači signal, skoro kao razbijanje koda.

Istraživači su ustanovili da ljudi bez disleksije nisu imali problema podešavati svoj mozak na istu frekvenciju dok su slušali bijeli zvuk.

Ljudi sa disleksijom, s druge strane, nisu mogli. Njihovi mozgovi su imali problema sinhronizovati se sa zvucima u rasponu od oko 30 herca,  frekvencija koja je važna za razumijevanje i dekodiranje govora.

Disleksični mozak se takođe čini hiper-senzitivan na više-frekventne zvukove.

„Ovaj prekinuta obrada zvuka može pomoći da se objasni zašto ljudi sa disleksijom imaju problema sa pamćenjem i obradom riječi i govora“, kaže istraživač Anne-Lise Giraud, naučnik iz Pariza.

Studija nudi važne zaključke o ulozi mozga u često frustrirajem i bolesnom stanju.

Ona sugeriše problem u slušnom korteksu na lijevoj strani mozga koji teško uočava govor.

To, sa jedne strane, može teško da izgradi razumjevanje govora koji morate da imate da bi naučili čitati.

bhzdravlje

Izvor: WebMD


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton