BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Rak debelog crijeva

Uvod

Uvod

Rak crijeva je opšti termin koji se koristi kako bi se opisao karcinom koji nastaje u debelom crijevu.

U zavisnosti od toga gdje nastane u crijevu, rak crijeva se ponekad zove rak debelog crijeva ili rektalni karcinom.

Simptomi raka debelog crijeva uključuju krvavu stolicu, neobjašnjivu promjenu u navikama pražnjenja crijeva, kao što je produžena dijareja ili konstipacija i neobjašnjiv gubitak težine.

Karcinom može ponekad nastati u tankom crijevu, ali je rak tankog crijeva rjeđi od raka debelog crijeva.

Debelo crijevo

Crijevo je dio probavnog sistema. Ima dvije osnovne svrhe:

  • da apsorbuje energiju, vodu i hranjive tvari iz hrane koju jedete, i
  • da izbaci otpadne tvari iz tijela u vidu stolice.

Debelo crijevo se sastoji iz pet dijelova koji su dolje opisani.

  • Uzlazno debelo crijevo – ide od kraja tankog crijeva do desnog dijela stomaka.
  • Poprečno debelo crijevo – ide ispod želuca i preko tijela s desna na lijevo.
  • Silazno debelo crijevo – spušta se niz lijevu stranu stomaka.
  • Zavijeno  debelo crijevo – je krivina u obliku slova ‘S’ koja povezuje descendirajuće debelo crijevo sa sa rektumom.
  • Rektum – zadenj ili čmarno crijevo; to je mali dio koji je povezan sa vanjskim otvorom crijeva (anusom) kroz koji se izbacuje stolica.

Koliko je čest rak debelog crijeva?

Rizični faktori raka crijeva su:

  • ishrana bogata masnoćama,
  • oboljenje crijeva, kao što je Kronova bolest ili ulcerativni kolitis,
  • porodična istorija raka crijeva, i
  • alkoholizam.

Skrining na rak crijeva

Skrining se vrši tako što se uzme mali uzorak stolice (fekalija) i testira se na prisustvo krvi.

Skrining igra važnu ulogu u borbi protiv raka crijeva, jer što se karcinom prije dijagnostikuje veće su šanse za potpuno izlječenje.

Prognoze

Prognoze za rak crijeva su umjerene. Oko 50 odsto ljudi sa rakom crijeva će živjeti najmanje još pet godina od dijagnoze (petogodišnja stopa preživljavanja), mada će mnogi živjeti mnogo duže od pet godina.

Kao kod većine karcinoma, prognoze za pojedinačne slučajeve zavise u velikoj mjeri od toga koliko je karcinom već uznapredovao u vrijeme uspostavljanja dijagnoze.

Rak crijeva koji je dijagnostikovan u najranijem stadiju ima petogodišnju stopu preživljavanja od 90 odsto, a obično je moguće potpuno izlječenje.

Međutim, rak crijeva koji je dijagnostikovan u uznapredovalom stadiju ima petogodišnju stopu preživljavanja od svega šest odsto, a potpuno izlječenje je bezizgledno. Ove statistike naglašavaju značaj skrininga na rak crijeva.

Rak crijeva se može liječiti kombinacijom hemoterapije, radioterapije i operacije.

Simptomi

Simptomi

Početni simptomi raka crijeva uključuju:

  • krv u stolici (fekalijama) i/ili krvarenje iz rektuma,
  • promjene u normalnim navikama pražnjenja crijeva koje traju više od šest sedmica, kao što su dijareja, konstipacija, ili učestalija velika nužda nego inače,
  • bolovi u stomaku, i
  • neobjašnjiv gubitak težine.

Kako rak crijeva napreduje, može ponekad izazvati krvarenje unutar crijeva što znači da vaš organizam neće imati dovoljno crvenih krvnih zrnaca. To se zove anemija.

Simptomi anemije su:

  • zamor, i
  • gubljenje daha.

U nekim slučajevima, rak crijeva može izazvati opstrukciju u crijevu. Simptomi opstrukcije crijeva su:

  • osjećaj nadutosti, obično oko pupka,
  • bolovi u stomaku,
  • konstipacija, i
  • povraćanje.

Kada treba potražiti medicinski savjet

Uvijek treba da se obratite svom porodičnom ljekaru ako osjetite bilo koje od gore navednih simptoma. Iako postoji mala vjerovatnoća da su ti simptomi rezultat raka crijeva, ova vrsta simptoma uvijek treba dalje da se ispita.

Uzroci

Uzroci

Kako nastaje karcinom?

Kancer počinje promjenama u strukturi dezoksiribonukleinske kiseline (DNK), koja se nalazi u svim ljudskim ćelijama. To je poznato kao genetska mutacija. DNK daje ćelijama osnovni skup instrukcija, kao na primjer kada da rastu i kada da se reprodukuju.

Mutacija unutar DNK mijenja ove instrukcije tako da ćelije nastavljaju da rastu. To dovodi do nekontrolisane reprodukcije ćelija, čime nastaje izbočina u tkivu poznata kao tumor.

U većini slučajeva raka crijeva karcinom prvo nastaje u skupinama ćelija unutrašnjeg sloja crijeva. Ove skupine su poznate kao polipi. Međutim, ako imate polipe, to ne znači da ćete obavezno dobiti rak crijeva.

Kako se rak crijeva proširuje?

Rak crijeva se može proširiti kroz zidove crijeva u okolne limfne čvorove. Limfni čvorovi su dio limfnog sistema koji je raširen po cijelom tijelu na sličan način kao krvotok. Limfni čvorovi proizvode mnogo specijalizovanih ćelija koje su potrebne imunološkom sistemu.

Kada se rak crijeva proširi u limfni sistem, kancerozne ćelije se mogu proširiti u druge dijelove tijela (metastazirati). Rak crijeva se obično proširi na jetru, ali karcinom takođe ponekad može zahvatiti pluća, kosti i mozak.

Rizični faktori

Šta tačno dovodi do nastanka karcinoma unutar crijeva je još uvijek nepoznato. Međutim, postoje čvrsti pokazatelji koji su omogućili da se otkriju određeni rizični faktori. Ovi rizični faktori su dolje objašnjeni.

Porodična istorija

Postoje pokazatelji da je rak crijeva nasljedan. Oko 20 odsto ljudi koji dobiju rak crijeva imaju člana porodice prvo koljeno (majka, otac, brat ili sestra) ili rođaka drugog koljena (djed, stric/ujak, ili tetka) koji su takođe imali rak crijeva.

Procjenjuje se da ako imate člana porodice prvog koljena sa istorijom raka crijeva, vaš rizik da dobijete rak crijeva je dvostruko veći. Ako imate dva člana porodice prvo koljeno sa istorijom raka crijeva, onda se vaš rizik povećava četvorostruko.

Ishrana

Postoji mnoštvo dokaza da ishrana bogata crvenim mesom i mesnim proizvodima može povećati rizik od razvoja raka crijeva. Procjenjuje se da osoba sa ovim načinom ishrane ima 35 odsto veće šanse da dobije rak crijeva u poređenju sa osobom koja ne jede crveno meso i mesne proizvode.

Pušenje

LJudi koji puše cigarete imaju 25 odsto veće šanse da dobiju rak crijeva i druge vrste karcinoma i srčanih oboljenja, u poređenju sa ljudima koji ne puše.

Alkohol

Unos alkohola je doveden u vezu sa povećanim rizikom od raka crijeva, a istraživanja pokazuju da što više alkohola pijete veći je rizik.

Na primjer, studija koja je rađena u Finskoj je otkrila da muškarci koji redovno piju više od 28 jedinica sedmično imaju tri puta veće šanse da dobiju rak crijeva nego oni koji ne piju.

Gojaznost

Gojaznost je povezana sa povećanim rizikom od raka crijeva. Gojazni muškarci imaju 50 odsto veće šanse da dobiju rak crijeva u poređenju sa osobama sa zdravom težinom. Morbidno gojazni muškarci (sa indeksom tjelesne mase preko 40) imaju dvostruko veće šanse da dobiju rak crijeva.

Kod gojaznih žena rizik od dobijanja raka crijeva je niži iz nepoznatih razloga. Gojazne žene imaju malo veći rizik od ovog oboljenja, a morbidno gojazne žene imaju 50 odsto veće šanse da dobiju rak crijeva nego osobe sa zdravom težinom.

Nije sigurno da li je povećani rizik direktno vezan za gojaznost ili za činjenicu da gojazni ljudi obično jedu mnogo crvenog mesa i mesnih proizvoda.

Poremećaji u probavi

Postoje dva poremećaja u probavi koji su povezani sa povećanim rizikom od karcinoma:

  • Kronova bolest – oboljenje koje je nedovoljno razjašnjeno a koje izaziva hroničnu upalu probavnog sistema, i
  • Ulcerozni  kolitis – još jedno nedovoljno razjašnjeno oboljenje koje izaziva zapaljenje debelog crijeva.

LJudi sa Kronovom bolesti imaju 2-3 puta veće šanse da dobiju rak crijeva. Nažalost, rizik od raka crijeva je mnogo veći kod ljudi sa ulcerativnim kolitisom, budući da kod 1 od 20 ljudi to preraste u rak crijeva.

Genetske predispozicije

Postoje dvije rijetke genetske (naslijeđene) predispozicije koje mogu izazvati rak crijeva. To su:

  • familijarna adenomatozna polipoza (FAP), i
  • nasljedni ne-polipozni kolorektalni karcinom (HNPCC), koji je poznat i kao Linčov sindrom.

FAP se javlja kod 1 u 10 000 ljudi. To oboljenje je okidač za rast ne-kancerozne izbočine u tkivu unutar crijeva.

Iako su izbočine ne-kancerozne, postoji veoma visok rizik  da će vremenom najmanje jedna od njih postati kancerozna. Gotovo svi ljudi sa FAP će dobiti rak crijeva do 50 godina starosti.

Zbog tog rizika, obično se preporučuje da se osobi kojoj je dijagnostikovan FAP odstrani crijevo iz predostrožnosti.

HNPCC je vrsta raka crijeva koja je izazvana mutacijom gena što ometa sposobnost DNK da se sama popravi. Procjenjuje se da je za 2-5 odsto svih slučajeva raka crijeva odgovoran HNPCC.

Približno 90 odsto muškaraca, i 70 odsto žena sa HNPCC mutacijom će dobiti rak crijeva do 70 godina starosti.

Kao i kod FAP, iz predostrožnosti se obično preporučuje odstranjivanje crijeva kod ljudi sa HNPCC.

Dijagnoza

Dijagnoza

Vaš i ljekar će započeti dijagnostičku proceduru tkao što će vas pitati za vaše simptome i da li imate porodičnu istoriju raka crijeva.

Zatim će uraditi fizički pregled koji se zove digitalni rektalni pregled (DRP). Kod DRP pregleda vaš ljekar će nježno gurnuti svoj prst u vaš anus i zatim u rektum.

DRP je koristan način da se utvrdi da li ima primjetnih izbočina ili mase unutar rektuma, jer se to pronađe u približno 40-80 odsto slučajeva rektalnog karcinoma.

DRP nije bolna procedura, ali neke ljude bude malo stid.

Ako vaši simptomi ukazuju da možda imate rak crijeva ili dijagnoza nije sigurna, uputiće vas u bolnicu na dalje pretrage.

Dalje pretrage

Postoje tri testa koja se koriste kako bi se potvrdila dijagnoza raka crijeva:

  • sigmoidoskopija – je pregled rektuma i dijela debelog crijeva,
  • kolonoskopija – je pregled cijelog debelog crijeva, i
  • irigografija ane barium enema – je vrsta rendgenskog snimka koji se koristi kako bi se crijevo detaljnije pregledalo.

Sigmoidoskopija

Sigmoidoskopija koristi instrument koji se zove sigmoidoskop, a to je tanka, fleksibilna cijev na kojoj je pričvršćena mala kamera i svjetlo.

Sigmoidoskop se umetne u rektum a zatim u u crijevo. Kamera odašilje sliku na monitor što omogućava doktorima da otkriju abnormalna područja u rektumu ili crijevu koja bi mogla biti rezultat karcinoma.

Sigmoidoskopija se takođe može koristiti za uzimanje malih uzoraka tkiva za koje se sumnja da je kancerozno tako da se može ispitati u laboratoriji. To je poznato kao biopsija.

Sigmoidoskopija obično nije bolna, ali može biti malo neugodna. Većina ljudi može ići kući nakon završenog pregleda.

Kolonoskopija

Kolonoskopija je sličan pregled sigmoidoskopiji osim što se duža cijev, koja se zove kolonskop, koristi za pregled cijelog crijeva.

Vaša crijeva moraju biti prazna kada se radi kolonoskopija, tako da će vam se odrediti posebna dijeta koju ćete jesti nekoliko dana prije pregleda i laksativ (lijek koje će pomoći pražnjenje crijeva) na dan pregleda.

Dobićete sedativ da vam pomogne da se opustite nakon čega će doktor umetnuti kolonoskop u vaš rektum, i pomijerati ga duž debelog crijeva. Kao i kod sigmoidoskopa, kolonoskop se može koristiti da se uradi biopsija, kao i da se dobije snimak abnormalnih područja.

Kolonoskop obično traje jedan sat i većina ljudi može ići kući nakon što se oporave od efekata sedativa. Nakon procedure, vjerovatno ćete biti malo pospani neko vrijeme pa treba da dogovorite sa nekim da vas otprati kući.

Irigografija

Kao i kod kolonoskopije, kada se radi barium enema crijeva takođe moraju biti prazna, pa će od vas tražiti da ne pijete i ne jedete ništa ujutro prije procedure, i dobićete laksativ.

Prije početka pregleda, medicinska sestra će vam možda isprati crijeva tako što će staviti cijev u rektum i u crijeva. Zatim će pustiti vodu u vaša crijeva.

Irigografija se radi na isti način kao ispiranje crijeva. Rastvor barijuma sulfata je posebna vrsta tečnosti koja se jasno vidi na rendgenskom snimku.

Tokom irigografije, rastvor barijuma sulfata se pumpa u crijeva i nakon toga doktor će promatrati kako se ona kreće kroz vaša crijeva na rendgenskom snimku. To je korisno da bi se uočile neobične izbočine, mase ili začepljenja u crijevima.

Irigografija traje oko 15-20 minuta i nakon toga trebalo bi da možete ići kući. Možda ćete donekle imati grčeve u stomaku tokom nekoliko sati nakon završetka. Međutim, to je normalno i ne treba da brinete.

Savjetovaće vam da pijete mnogo tečnosti jer će to pomoći da se ispere rastvor  iz vaših crijeva.

Vaša stolica će biti bijelo-sive boje nekoliko dana, ali nakon toga bi trebalo da povrati uobičajenu boju.

Dalje pretrage

Ako se potvrdi dijagnoza raka crijeva, dalje pretrage se obično rade iz dva razloga:

  • da se provjeri da li se karcinom proširio iz crijeva u druge dijelove tijela, i
  • da bi se donijela odluka koja će terapija biti najbolja u vašem slučaju.

Ove pretrage mogu uključivati:

  • snimanje kompjuterizovanom tomografijom (CT), ili magnetnom rezonancom (MRI) – da bi se dobila detaljna slika debelog crijeva,
  • snimanje ultrazvukom – koje se može koristiti da bi se pogledala unutrašnjost drugih organa, kao što je jetra, da bi se ustanovilo da li se karcinom tamo proširio,
  • rendgenski snimak grudnog koša – koji se može koristiti da se pregleda stanje srca i pluća, i
  • nalazi krvi – u nekim slučajevima raka crijeva, kancerozne ćelije ispuštaju poseban protein koji je poznat kao marker tumora, koji se može otkriti nalazom krvi.

Stadiji i stopa

Kada se gore navedeni pregledi i ispitivanja završe, trebalo bi da je moguće odrediti stadij i stepen karcinoma. Stadij se odnosi na to koliko se daleko karcinom proširio, a stepen se odnosi na to koliko bi se mogao proširiti i koliko agresivno.

Sistem stadija koji se zove Dukes se obično koristi da se odrede stadiji karcinoma i postoje četiri stadija koja se mjere od A-D.

  • Dukes A – karcinom je i dalje ograničen unutar crijeva ili rektuma.
  • Dukes B – karcinom se proširo na sloj mišića koji okružuju crijeva.
  • Dukes C – karcinom se proširio na okolne limfne čvorove.
  • Dukes D – karcinom se proširio u druge dijelove tijela, kao što je jetra.

Postoje tri stope raka crijeva:

  • stopa jedan – je karcinom koji sporo raste i ima male šanse da se proširi izvan crijeva,
  • stopa dva – je karcinom koji raste umjereno i ima srednje šanse da se proširi izvan crijeva, i
  • stopa tri – je karcinom koji brzo raste i ima velike šanse da se proširi izvan crijeva.

Tretman

Tretman

Vaš plan liječenja

Koji plan liječenja će vam preporučiti zavisi od stadija i lokacije raka crijeva.

Ako je karcinom ograničen na rektum, koristiće se radioterapija da bi se smanjio tumor, a zatim će se možda hirurškim putem odstraniti tumor. Ponekad se radioterapija kombinuje sa hemoterapijom, što je poznato kao hemoradijacija.

Ako imate Dukes A rak crijeva, trebalo bi da je moguće hirurški odstraniti karcinom i neće biti potrebno dalje liječenje.

Ako imate Dukes B, ili C, rak crijeva, možda će se hirurškim putem odstraniti karcinom, a u nekim slučajevima i okolni limfni čvorovi. Nakon operacije obično ide ciklus hemoterapije kako bi se spriječio povratak karcinoma.

Obično nije moguće izliječiti Dukes D karcinom. Međutim, simptomi se mogu kontrolisati i širenje karcinoma se može usporiti kombinacijom hemoterapije, radioterapije, operacije i nove vrste lijeka koji se zove Cetuksimab.

Radioterapija

Postoje dva glavna načina na koja se može koristiti radioterapija u liječenju raka crijeva. Ona se može:

  • dati prije operacije, u slučajevima rektalnog karcinoma, i
  • koristiti kako bi se kontrolisali simptomi i usporilo širenje karcinoma, u slučajevima uznapredovalog raka crijeva (palijativna radioterapija).

Radioterapija koja se daje prije operacije za rektalni karcinom se može davati na dva načina:

  • eksterna radioterapija – gdje se aparat koristi da se talasi velikih energija zrače na rektum kako bi se uništile kancerozne ćelije, i
  • interna radioterapija (takođe poznata kao brahiterapija) – kada se radioaktivna cijev umetne u anus i stavi do tumora kako bi ga smanjili.

Istraživanja pokazuju da kod ljudi koji su liječeni internom radioterapijom postoji manja vjerovatnoća da će im se morati odstraniti cijeli rektum i anus i neće morati imati trajnu kolostomiju (kada se dio debelog crijeva preusmjeri i pričvrsti na otvor u abdominalnom zidu koji se zove stoma)

Međutim, interna radioterapija je relativno nova terapija, nema informacija o tome koliko je uspješna dugoročno u produževanju života i sprječavanju povratka karcinoma.

Treba da razgovarate o prednostima obje vrste radioterapije sa zdravstvenim timom.

Eksterna radioterapija se obično daje na dnevnoj bazi, pet dana u sedmici, sa pauzom preko vikenda. U zavisnosti od veličine tumora, možda će vam trebati 1-5 sedmica terapije. Svaka sesija radioterapije je kratka i traje samo 10-15 minuta.

Interna radioterapija se obično može davati u jednoj sesiji prije operacije koja će se obaviti nekoliko sedmica nakon toga.

Palijativna radioterapija se obično daje u kratkim, dnevnim sesijama, u ciklusima koji variraju od 2-3 dana do 10 dana.

Kratkoročni neželjeni efekti radioterapije:

  • mučnina,
  • zamor,
  • dijareja,
  • peckanje i iritacija kože oko rektuma i karlice (izgleda i peče kao opekotine od sunca),
  • učestala potreba za mokrenjem, i
  • peckanje pri mokrenju.

Ovi neželjeni efekti bi trebalo da prođu kada se završi ciklus radioterapije. Treba da kažete timu koji vas njeguje ako neželjeni efekti postanu naročito problematični. Dodatne terapije su obično dostupne da vam pomognu da bolje podnesete neželjene efekte.

Dugoročni neželjeni efekti radioterapije su:

  • učestalija potreba za velikom i malom nuždom,
  • krv u mokraći i stolici,
  • neplodnost, i, kod muškaraca,
  • impotencija.

Ako želite da imate djecu možda je moguće da sačuvate uzorak vaše sperme (ili jajašca) prije početka terapije tako da se mogu koristiti za terapiju oplodnje u budućnosti.

Lijekovi kao što je sildenafil (Viagra) se mogu koristiti za liječenje nekih slučajeva impotencije.

Operacije

Ako je karcinom u veoma ranom stadiju, postoji mogućnost da se odstrani samo mali dio unutrašnjeg površinskog sloja zida debelog crijeva. To se zove lokalna ekscizija.

Ako je karcinom počeo da se širi u mišiće koji okružuju debelo crijevo, obično je potrebno odstraniti cijeli dio debelog crijeva. Odstranjivanje dijela debelog crijeva se zove kolektomija.

U zavisnosti od lokacije karcinoma, moguće hirurške procedure su:

  • lijeva hemikolektomija – kada se odstranjuje lijeva polovina debelog crijeva,
  • resekcija transverzalnog kolona – kada se odstranjuje srednji dio debelog crijeva,
  • desna hemokolektomija – kada se odstranjuje desna polovina debelog crijeva, i
  • resekcija sigmoidnog kolona – kada se odstranjuje donji dio debelog crijeva.

Resekcija debelog crijeva se može izvršiti na dva načina:

  • otvorena resekcija – kada hirurg pravi veliki rez u abdomenu i odstranjuje dio debelog crijeva, ili
  • laparoskopska resekcija – vrsta operacije “kroz ključaonicu” kada hirurg pravi nekoliko malih rezova u abdomenu i koristi specijalne instrumente koji se navode kamerom kako bi odstranili dio debelog crijeva.

Obje tehnike se smatraju jednako uspješnim u odstranjivanju karcinoma i imaju slične rizike od komplikacija. Laparoskopska kolektomija ima prednost zbog toga što je oporavak brži i izaziva manje postoperativne bolove.

Laparoskopska kolektomija je nova tehnika tako da je možda dostupna samo na klinikama specijalizovanim za karcinom i možda se dugo čeka na ovu vrstu operacije.

Tokom operacije možda će se takođe odstraniti okolni limfni čvorovi. U nekim slučajevima, biće moguće ponovo  povezati preostale dijelove debelog crijeva.

Operacije sa formiranjem privremene ili stalne stome (kolostoma)

U nekim slučajevima, hirurg može odlučiti da debelo crijevo treba da zaraste prije nego što može biti ponovo u funkciji,  ili da je previše debelog crijeva uklonjeno da bi bilo moguće  spajanje.

Stoga će biti potrebno pronaći način da se da se otpadni materijali uklone iz vašeg tijela bez upotrebe debelog crijeva iz vašeg tijela bez upotrebe cijelog debelog crijeva. To se radi pomoću stoma operacije.

Stoma operacija

Stoma operacija podrazumijeva da hirurg napravi malu rupu u vašem abdomenu koji je poznat pod nazivom stoma. Postoje dva načina za izvođenje stoma operacije. U nastavku se nalaze objašnjenja.

  • Ileostomija – u kojoj se stoma postavlja sa desne strane abdomena. Tanko crijevo se izvodi na trbušni zid. Moraćete da nosite vrećicu koja je povezana sa stomom za prikupljanje otpadnih materijala.
  • Kolostomija – Stoma se kreira najčešće na lijevoj strani trbušnog zida. Kao u slučaju ileostomije, potrebno je da nosite vrećicu za sakupljanje otpadnih materijala.

U većini slučajeva, stoma se postavlja privremeno i može se ukloniti kada se debelo crijevo oporavi od posljedica hirurškog zahvata. Obično taj period traje najmanje devet sedmica.

Ako je potrebno ukloniti veći dio vašeg debelog crijeva, kako bi se u potpunosti eliminisao karcinom, može biti potrebna stalna ileostomija ili kolostomija.

Prije nego što budete podvrgnuti kolektomiji, vaš ljekar će vam objasniti da li smatra da je neophodna stoma operacija i kakva je vjerovatnoća da će vama biti potrebna privremena ili stalna ileostomija ili kolostomija.

Hirurgija – karcinom rektuma

Postoje tri hirurška zahvata koji se mogu koristiti u liječenju karcinoma rektuma:

  • Prednja niska resekcija,
  • Kolo-analna anastomoza, i
  • Abdominoperinealna resekcija.

Ovi postupci su objašnjeni u nastavku.

Prednja niska resekcija

Prednja niska resekcija je postupak koji se koristi za liječenje kada je karcinom zahvatio gornji dio rektuma. Hirurg će napraviti rez u abdomenu i ukloniti gornji dio rektuma, kao i dio okolnog tkiva. Zatim se spaja debelo crijevo sa ostatkom rektuma.

Kolo-analna anastomoza

Kolo-analna anastomoza se koristi za liječenje slučajeva kada je karcinom zahvatio srednji dio rektuma. Tokom postupka, hirurg će ukloniti veći dio rektuma. Tada će uzeti dio debelog crijeva i rekonstruisati ga u rezervoar koja će imati funkciju “vještačkog rektuma”.

Tako kreiran rezervoar od debelog crijeva se tada povezuje sa anusom. Tada će vjerovatno biti potrebna privremena kolostomija ili ileostomija  kako bi se omogućilo vrijeme da ozdrave crijeva.

Abdominoperinealna resekcija

Abdominoperinealna resekcija se koristi za liječenje kada je karcinom zahvatio donji dio rektuma. U tom slučaju, potrebno je da se ukloni veliki dio rektuma. Budući da neće ostati dovoljno rektuma za ispravno funkcionisanje, potrebno je također ukloniti i čmar i izvršiti stalnu kolostomiju.

 

Hemoterapija

Onkolog objašnjava proces hemoterapije i pacijenti govore o ličnim iskustvima u vezi sa terapijom.

Može biti teško donijeti odluku koja terapija je najbolja u vašem slučaju. Tim za liječenje karcinoma će va preporučiti terapiju, ali na vama je da doneste konačnu odluku.

Prije nego što odete u bolnicu da razgovarate o opcijama liječenja, možda će vam biti korisno da napravite spisak pitanja koja ćete postaviti specijalisti. Na primjer, možda ćete željeti da saznate koje su prednosti i nedostaci određene terapije.

Postoje tri načina kako se hemoterapija može koristiti za liječenje karcinoma crijeva. To može biti:

  • Prije operacije karcinoma rektuma u kombinaciji sa radioterapijom,
  • Nakon operacije kako bi se spriječio povratak karcinoma, i
  • Kako bi se usporilo širenje naprednog karcinoma crijeva i pomoglo u kontroli simptoma (palijativna hemoterapija).

Hemoterapija karcinoma crijeva obično uključuje kombinaciju lijekova koji ubijaju ćelije karcinoma. Mogu se dati u obliku tableta (oralna hemoterapija), ili putem infuzije u ruku (intravenozna hemoterapija), ili kombinacijom obje metode.

U zavisnosti od stepena i faze karcinoma, jedna sesija intravenozne hemoterapije može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana.

Većina ljudi ima redovne dnevne hemoterapije koje traju tokom jedne ili dvije sedmice prije nego što naprave pauzu od terapije tokom naredne sedmice.

Hemoterapija može trajati i do šest mjeseci u zavisnosti od toga koliko dobro pacijent podnosi liječenje.

Nuspojave hemoterapije uključuju:

  • umor,
  • mučninu,
  • povraćanje,
  • dijareju,
  • gubitak kose,
  • crvenilo i bol na dlanovima ruku i tabanima nogu, i
  • osjećaj utrnulosti, peckanje ili žarenje u rukama, nogama i vratu.
  • čir u ustima,

Ove nuspojave bi trebalo da postepeno prođu nakon završenog liječenja. Obično je potrebno između 3-6 mjeseci da kosa ponovo naraste.

Hemoterapija može da oslabi vaš imuni sitem, tako što ćete postati osjetljiviji na infekcije. Potrebno je da informišete vaš tim za njegu i vašeg ljekara opšte prakse u najkraćem mogućem roku ako osjetite moguće znakove infekcije kao što su:

  • visoka temperatura (vrućica) od 38 stepeni Celzijusa ili iznad, i/ili
  • nagli osjećaj da vam je generalno loše.

Lijekovi koji se koriste u hemoterapiji mogu privremeno da oštete spermije (kod muškaraca) i jajašca (kod žena). To znači da žene koje ostanu trudne u tom periodu, ili muškarci koji postanu očevi u tom periodu rizikuju da bude ugroženo zdravlje njihove bebe. Stoga se preporučuje da se koriste pouzdane metode kontracepcije u narednoj godini nakon što je vaš tretman završen.

Cetuksimab

Cetuksimab je nova vrsta lijekova poznatih kao monoklonska antitijela. Monoklonska antitijela su antitijela koja su genetski proizvedena u laboratorijama.

Cetuksimab cilja specijalne proteine koji se mogu naći na površini ćelija karcinoma, poznatih kao epidermalni receptori faktora rasta (EGFR). S obzirom da EGFR pomaže karcinomu da raste, ciljanjem na ove proteine, Cetuksimab može pomoći u prevenciji da se karcinom proširi. On se obično koristi u kombinaciji sa hemoterapijom i radioterapijom.

Cetuksimab je isključivo dostupan kada:

  • karcinom crijeva se proširio na jetru i ne može se ukloniti hirurškim putem,
  • operacija uklanjanja karcinoma u debelom crijevu ili rektumu je izvršena  ili je moguća, i
  • osoba je dovoljno fizički sposobna da podnese operaciju uklanjanja karcinoma iz jetre ako ovo postane moguće nakon tretmana sa Cetuksimab.

Cetuksimab je dostupan po preporuci onkološkog konzilijuma i ovi su lijekovi veoma skupi. Obično se daje u kombinaciji sa hemoterapijom.

Cetuksimab se daje putem infuzije u venu, gdje se lagano ubrizgava prva dozu u periodu od nekoliko sati. Nakon toga, daljnje doze se daju na sedmičnoj bazi i obično traju sat vremena.

Najčešća nuspojava vezana za Cetuksimab je razvoj osipa na koži koji izgleda poput akni, a koji se javlja u 80% slučajeva.

Ostale nuspojave vezane za Cetuksimab uključuju:

  • mučninu,
  • dijareja,
  • gubitak daha, i
  • konjuktivitis (upala očiju)

Cetuksimab je poznat i po tome da izaziva alergijske reakcije kod nekih ljudi, kao što je oticanje jezika i grla. Povremeno, ove alergijske reakcije mogu biti vrlo snažne i opasne po život. To je poznato kao reakcija na infuziju. Reakcija na infuziju se javlja kod otprilike 3% ljudi koji primaju Cetuksimab.

Većina reakcija na infuziju se javlja u okviru prva 24 sata od početka liječenja. Stoga će pacijent biti pomno praćen kada se započne liječenje. Ako počnete primjećivati simptome reakcije na infuziju, lijekovi protiv alergije, kao što su kortikosteroidi, mogu se koristiti za ublažavanje.

Zbog ovih mjera opreza, vrlo su rijetki slučajevi smrtnih ishoda kod ljudi koji su uzimali Cetuksimab, što se dešava u manje od 0.1 % slučajeva.

Oporavak

Oporavak

Oporavak od operacije debelog crijeva ili rektuma

Nakon operacije debelog crijeva ili rektuma, vjerovatno je da ćete doživjeti bolove kada se probudite iz opšte anestezije. Daće vam lijekove protiv bolova.

Bićete priključeni na drip koji će obezbijediti vašem tijelu hranjive tvari dok ne budete u mogućnosti da opet jedete hranu.

Većina ljudi može da započne sa laganom ishranom oko pet dana nakon operacije.

Imajući u vidu da ćete biti manje pokretni, povećava se rizik za razvoj krvnih ugrušaka u nozi  (tromboze dubokih vena).

Da biste smanjili rizik od tromboze, možda će vam se dati posebne elastične čarape koje će sprečavati krvne ugruške, ili lijek pod nazivom heparin.

Medicinska sestra ili fizioterapeut također će biti u mogućnosti da vas nauče nekim tjelesnim vježbama koje možete raditi dok ležite u krevetu, a koje će vam pomoći da poboljšate cirkulaciju u nogama.

U većini slučajeva, ljudi se dovoljno oporave da mogu napustiti bolnicu deset dana nakon operacije.

Dijeta nakon operacije crijeva

Ako su vam odstranili dio debelog crijeva, vjerovatno je da će vaša stolica biti manje čvrsta, jer je jedna od funkcija debelog crijeva da apsorbuje vodu iz stolice. To može značiti da će vam se ponavljati epizode dijareje.

Trebalo bi da obavijestite svog lejkara. ako dijareja postane naročito problematična, jer postoje lijekovi za kontrolisanje ovih simptoma.

Možete zaključiti da određene vrste hrane uznemiruju vaša crijeva, posebno u prvih nekoliko mjeseci nakon operacije.

Određene vrste hrane izazivaju smetnje kod nekih ljude, ali hrana i piće koji obično uzrokuju probleme su:

  • masna hrana,
  • voće i povrće koji imaju mnogo vlakana, kao što su pasulj, kupus, jabuke i banane, i
  • gazirana pića, kao što su koka kola i pivo.

Može vam biti od koristi da vodite dnevnik o ishrani i da zapisujete različite efekte koje hrana ima na vaša crijeva.

Ako ustanovite da imate stalne probleme sa crijevima kao rezultat vaše ishrane, i/ili da vam je teško da održavate zdravu ishranu, obratite se svom timu za njegu. Možda će vas uputiti nutricionisti za dalje savjete.

 

Prevencija

Prevencija

Postoji nekoliko načina koji mogu pomoći u smanjenju rizika od razvoja karcinoma crijeva.

Ishrana

Istraživanja pokazuju da nemasna hrana, bogata vlaknima, mnogo svježeg voća i povrća (najmanje pet porcija dnevno) i cjelovite žitarice, mogu pomoći da smanjite rizik od dobijanja karcinoma crijeva i ostalih vrsta karcinoma, uključujući i bolesti srca.

Ako jedete meso, preporučuje se da ne jedete mnogo obrađenog mesa i crvenog mesa. Preporučljivo je da ograničite unos na samo jednom ili dvaput sedmično.

Vježba

Postoji mnoštvo dokaza koji ukazuju da redovna tjelesna vježba može smanjiti rizik od razvoja karcinoma crijeva kao što je slučaj i sa ostalim vrstama karcinoma.

Preporučuje se najmanje 30 minuta naporne tjelesne vježbe svaki dan, najmanje  pet dana u sedmici. Vježbe bi trebalo da uključuju takav napor da ubrzavaju rad srca, i da budete zadihani nakon vježbe. Primjeri ovakvih napornih vježbi su brzo hodanje ili hodanje uzbrdo.

Zdrava težina

Trebalo bi da pokušate da održite zdravu težinu. Promjene u ishrani i fizička aktivnost će vam pomoći da držite svoju tjelesnu težinu pod kontrolom.

Pušenje

Ako pušite, prestanak pušenja će smanjiti rizik od karcinoma crijeva kao i od ostalih vrsta karcinoma.

 

Reproduced with permission from NHS Choices (www.nhs.uk) © Crown Copyright 2010


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton