BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Rana intervencija ključ uspjeha u liječenju autizma

 

Autizam je još uvijek nepoznanica na prostorima Bosne i Hercegovine. Roditelji djece s ovim ili drugim razvojnim poremećajem susreću se s nizom problema, od uspostavljanja pravilne dijagnoze, liječenja, pa do uključenja djece u obrazovni sistem.

Kod većine djece razvojni poremećaj najčešće se otkrije tek prilikom njihovog polaska u školu, kada je izgubljeno dragocijeno vrijeme.

Međutim, zahvaljujući prof.dr Nirvani Pištoljević, ekspertu za autizam na “Columbia University” u SAD, u BiH će se od septembra po prvi put početi sa primjenom sistema rane intervencije u JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica u Sarajevu.

Prema njenim riječima ovo je prvi projekat takve vrste u državi, ali i široj regiji. BiH je uz Englesku, jedna od rijetkih evropskih država, gdje se provodi najsavremeniji sistem rada sa djecom koja imaju razvojni poremećaj.

Projekat se zove “Rana detekcija, dijagnoza i intervencija kao ključ uspjeha u tretmanu autizma i ostalih neurorazvojnih poremećaja kod djece”.

To je projekat Udruženja za unaprijeđenje obrazovanja i podrške djeci sa i bez poteškoća u razvoju (EDUS) i Udruženja neuropedijatara BiH, koji se realizuje zajedno sa Akademijom nauka BiH, UNDP i stručnjacima Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

“Prioritet je da nadležne institucije u oblasti zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite omoguće stvaranje uslova za ranu detekciju, dijagnozu i ranu intervenciju”, naglasila je prof. dr Pištoljević.

Danas u svijetu postoje razne definicije autizma, možete li reći o kakvom poremećaju se radi, šta uzrokuje pojavu autizma i kako se manifestuje?

Prof. dr Pištoljević:
Autizam je jedan od oblika razvojnih poremćaja, gdje razvoj djeteta odstupa od normi tipičnog razvoja, najčešće u oblasti socijalizacije, komunikacije sa okolinom i u razvoja govora.

Obično se radi o izostanku govora ili je on stereotipan, ponavljajući , zatim o nefunkcionalnom ponašanju djece, koje je  repetitivno, neobično i odstupa od ponašanja tipičnog dijeteta. Pri tome, dijete se zatvara u svoj svijet, nisu mu potrebna druženja, niti bilo kakva komunkacija sa drugom djecom.

Dijete do druge godine života već treba da ima fond od nekih 50 riječi, koje funkcionalno može da koristi. Ukoliko roditelj primjeti da dijete do druge godine uopšte nema formiran fond riječi ili ako govor deteta još nije razvijen do njegove treće godine, kada bi trebalo da već sklapa rečenice i da se funkcionalno izražava, onda je to potencijalni znak da dijete ima ponašnje u autisitičnom spektru.

Moram naglasiti da autizam nije bolest, nego grupacija simptoma koji odstupaju od tipičnog ponašanja djeteta i još uvijek ne postoji jasan dokaz šta uzrokuje njegov nastanak.

Pretpostavlja se da je genetski faktor uzrok u 50 odsto slučajeva, dok je u 50 odsto slučajeva nepoznat uzrok.

Najčešće se javlja u ranom dobu i što se ranije počne stručno raditi sa djetetom kroz neki vid intervencije, prije će se nadoknaditi to u čemu dijete zaostaje u prirodnom razvoju.

Ovaj naučni model zasnovan je na principima ABA nauke, fleksibilan je i evoluira konstantno

Da li je autizam teško dijagnostikovati i gdje se u BiH vrši dijagnosiciranje ovog razvojnog poremećaja?

Prof. dr Pištoljević: Autizam je neurorazvojni poremećaj koji je jako teško dijagnostikovati, zato što se radi o grupaciji simptoma. Stoga je neophodno pratiti razvojni poremećaj kod djeteta jedan duži period da bi se mogla uspostaviti tačna dijagnoza.

Prva tri osnovna simptoma koja treba pratiti kod sumnje na autizam su da li je kod djeteta razvijen govor i komnikacija, kakav je stepen socijalizacije, te da li dijete ima razvijene stereotipne radnje, odnosno ponavaljajuće modele ponašanja.

Ukoliko roditelj primjeti da nešto od pomenuta tri simptoma odstupa od tipičnog razvoja djeteta, neophodno je da ga odvedu neuropedijatru, koji će uraditi daljnje pretrage. Dijagnostika autizma jedino se radi u dvije zdravstvene institucije u BiH i to u Kliničkom centru Univerziteta Sarajevo (KCUS) i u Kliničkom centru Banja Luka.

Na koji način će se provoditi projekat Rana detekcija, dijagnoza i intervencija kao ključ uspjeha u tretmanu autizma i ostalih neurorazvojnih poremećaja kod djece?

Prof. dr Pištoljević: Insistiraćemo na koordiniranom i uvezanom djelovaju neuropedijatara i psihijatara na ranoj deketciji autizma i drugih neurorazvojnih poremećaja kod djece, već sa navršenih 18 mjeseci, njihovom upućivanju u Zavod Mjedenica radi rane intervenicije, te zajedničkom konstantnom praćenju djetetovog razvoja do šeste godine.

Što ranije počnemo sa ranom intervencijom, bolji su efekti i na taj način se može toliko uticati, da dijete čak može da “izgubi” dijagnozu do svoje šeste ili sedme godine. U isto vrijeme radićemo i na edukaciji roditelja, ali i obučavanju nastavnog kadra, logopeda, defektologa i psihologa, koji rade s djecom i čiji rad mora biti pod konstantnom opservacijom.

Sada imamo oko 30 djece na listi čekanja za septembar, kada ćemo otvoriti prvu učionicu za ranu intervenciju, gdje će biti uključena djeca sa razvojnim poremećajem od dvije do četri godine iz cijele BiH.

Možete li nam reči o iskustvima pilot projekta “Mjedenica 2010/2011”, odnosono Sveobuhvatnog ABA sistema edukacije po CABAS modelu kod djece sa razvojim poremećajima, koji provodite već šest mjeseci?

Prof. dr Pištoljević: Nažalost, većina djece sa razvojnim poremećajem u našoj zemlji je na vrlo niskom nivou funkcionisanja kada krenu u osnovnu školu. Prva stručna opservacija kod većine djece vrši se tek pri polasku u školu, a roditeljima koji se za pomoć obrate ranije, stručnjaci često kažu da “ne paniče”, jer ne rade sa tako malom djecom.

To je loš savjet, jer je otezanje sa ranom intervencijom najgora stvar kod autizma. Kada sam krajem septembra prošle godine u Zavodu Mjedenca počela sa primjenom “Sveobuhvatnog ABA sistema edukacije po CABAS modelu”, imala sam oko 60 djece sa razim razvojnim poremećajima iz BiH.

U ovom projektu  imali smo i djecu sa kojima se kasnilo u radu i po šest ili sedam godina. Na primjer njihov govor je bio na nivou djeteta od godinu dana, a motorika od osam godina.

Deca sa autizmom se bukvalno razvijaju kao eksplozija, morali smo sve te praznine popuniti, u jednom slučaju poboljšati govor, u drugom motoriku ili privući pažnju djeteta, da bi ujednačili njihov razvoj i onda ih pogurati da dostignu u razvoju svoje vršnjake.

Ostala djeca koja su prije početka ovog projekta kasnila u razvoju za svojim vršnjacima godinu ili dvije, za ovih šest mjeseci koliko smo radili s njima, uspjeli su to da nadoknade.

O uspjehu provođenja pilot projekta za ovih šest mjeseci, najbolji govori činjenica da će četvero djece iz vrtića u Zavodu Mjedenica po prvi put da krene u redovnu osnovnu školu u septembru. Inače, kroz ovaj projekat smo uključili 19 učenika.

U čemu se ogleda specifičnost, odnosno prednost CABAS modela u odnosu na klasičan sistem rada sa decom sa razvojim poremećajem?

Prof. dr Pištoljević: Stereotipna tradicionalna metodologija nema efekta na djecu sa autizmom, jer ona nisu u stanju da je prate. Specifičnost CABAS modela rada je kreiranje individualnih edukativnih progama prema nivou funkionisanja svakog djeteta i već dugi niz godina sa uspjehom se provodi u SAD-u.

Ovaj naučni model zasnovan je na principima ABA “Applied Behavior Analysis”) nauke, fleksibilan je i evoluira konstantno, prilagođavajući se potrebama i mogućnostima svakog djeteta, nastavnika i roditelja. Konstantno se pri tome mjere efekti rada stručnjaka na napredak djece.

Šta bi vlasti trebale poduzeti da projekat rane intervencije u punom obimu zaživi u BiH i da Zavod Mjedenica dobije licencu i postane referalni centar za autizam u regionu?

Prof. dr Pištoljević: Mi smo pokrenuli projekat rane intervencije, ali sve to treba zakonski regulisati. Tačnije, nemamo zakon o specijalnom obrazovanju, a potrebno je donijeti i podzakonske akte o sprovođenju rane intervencije, zatim normative, na koji način i kako dijete treba uključiti u taj program, da kriteriji budu uniformni.

Došla sam iz NJujorka sa “Columbia University” da radim sa šestero djece s autizmom u Zavodu Mjedenica, a sada ih imam 20, dok je još 35 djece iz BiH na listi čekanja da bude uključeno u program rane intervencije.

Lično se osjećam se kao neko ko krši zakon, jer u Zavodu Mjedenica nemamo uslova i kapaciteta da svu djecu sa razvojnim poremećajem primimo u program rane intervencije. Stoga je potrebna puno veća podrška države i neophodno je otvoriti nova radna mjesta za stručni kadar u Zavodu Mjedenica.

 

Autor: Irena Vasić Dobrić


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton