BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Roditeljski strahovi

 

Koliko istine ima u narodnoj izreci “Malo dijete, mala briga, veliko dijete, velika briga”, čovjek počinje da shvata tek kada i sam postane roditelj. Kada je dijete malo, roditeljski strahovi su uglavnom vezani sa zdravlje djeteta i mogućnost povređivanja.

Pretjerana roditeljska pažnja

Danas je teško odgajati djecu, naročito zbog toga što su današnji roditelji mnogo više obavješteni, kako o potencijalnim opasnostima koje vrebaju djecu, tako i o načinima na koje ih mogu zaštititi. To je dovelo do pojave pretjerano zaštitničkog stava roditelja prema djeci, koji ograničava dječju slobodu i može imati posljedica za njegov psihofizički razvoj.

Jasper Juul, danski psihoterapeut, pretjeranu roditeljsku pažnju i zaštitnički odnos prema djetetu karakteriše kao loš odgoj te današnje roditelje naziva “helikopter-roditeljima” Ovaj psihoterapeut takođe smatra kako takav odnos roditelja prema djeci dovodi do porasta broja djece kojima je potreban psihoterapeut.

Statistike pokazuju da se sada djeca osamostaljuju mnogo kasnije nego što je to bilo prije nekih tridesetak godina. Danas se mladi odlučuju da napuste roditeljski dom u tridesetim godinama života, a dvadesete godine sada predstavljaju jednu novu fazu odrastanja poznatu pod nazivom “postadolescencija”.

Igrom se razvijaju društvene vještine

Pretjeranom zaštitom svoje djece roditelji uskraćuju djeci mogućnost samostalnog suočavanja sa problemima koji su sastavni dio procesa učenja i sazrijevanja.

Roditelji često usljed straha da će njihovo dijete biti povrijeđeno, uskraćuju svome djetetu da se igra sa drugom djecom, a igra je ključna za razvoj djece i mladih ljudi, jer se upravo kroz igru djeca uče kako da sklapaju prijateljstva i rješavaju konflikte. To znači da se djeci mora dopustiti da se igraju sa drugom djecom bez neposrednog roditljeskog nadzora.

Djeca mogu da nauče kako ispoljavati osjećanja i da prepoznaju osjećanja kod drugih jedino ako im se dopusti prilika, a tu priliku mogu dobiti samo ako im se ne uskraćuje da se slobodno igraju sa drugom djecom. Određane aktivnosti  koje odrasli mogu shaviti kao rezultat lošeg ponašanja su zapravo prolazne faze u procesu učenja. Djeca nisu tako sofisticirana kao odrasli ljudi, kada je u pitanju pristup rješavanju konfliktnih situacija, ali im se mora dopustiti da kroz iskustvo razviju društvene vještine.

Kako izbjeći zamke “helikopter” roditeljstva?

Svaki odgovoran roditelj vodi računa o sigurnosti svog djeteta, ali je ponekad teško odrediti mjeru. Ponekad se dešava da se dijete i pored najvećag roditeljskog nadzora ozlijedi u svojoj kući. Postoje neke stvari koje se ne mogu izbjeći, koliko god se trudili da budemo dobri roditelji, ali svakako možemo voditi računa da obezbjedimo uslove u kojima će naša djeca imati maksimalnu zaštitu. Kada se radi o maloj djeci, odgovoran roditelj će voditi računa da se predmeti koji mogu biti opasni za dijete, nalaze van domašaja djeteta, zatim će voditi računa da se dijete u automobilu vozi u autosjedalici, da se ne približava kuhinji itd. Budući da mala djeca najbolje uče iz iskustva, moramo im pružiti priliku za to. To znači da ne smijemo dozvoliti da usljed straha od povređivanja, uskratimo djetetu da samo nauči kako se otvaraju vrata i ladice, kako je nož oštar, te da nije dobro približavati se šporetu. Važno je da se već kod vrlo male djece počne razvijati osjećaj samostalnosti, a to se može postići samo dozvoljavanjem djetetu da samostalno uči u bezbjednom okruženju.

Kada su u pitanju veća djeca, vrijede ista pravila. Djeca moraju prolaziti sama kroz određene faze odrastanja i mi ih ne možemo zaštititi od loših iskustava. Možemo im ponuditi podršku i razumijevanje, ali ih moramo naučiti da se sama suočavaju sa svojim problemima. Na taj način pomažemo svojoj djeci da razviju svoju samostalnost.

 

Autor: Aida Spahić – Zekić

 

BHzdravlje.ba


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton