BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Skolioza

Uvod

Skolioza je abnormalno krivljenje kičme na jednu stranu. Kod ljudi sa skoliozom, kičma se krivi na lijevu ili na desnu stranu. Krivljenje kičme može imati blaži ili teži oblik.

Do krivljenja može doći na bilo kojem mjestu duž kičme, od vrha do dna. Međutim, najčešća mjesta na kojim se javlja skolioza su predio grudnog koša (torakalna skolioza, te donji dio leđa (lumbalna skolioza)

U oko 80% slučajeva skolioze, uzrok je nepoznat. To se naziva idiopatska skolioza.

Kod koga se javlja skolioza?

Skolioza se može pojaviti bilo kada tokom djetinjstva i adolescencije (kod tinejdžera). Češće se javlja kod djevojčica nego kod dječaka i često se javlja na početku adolescencije.

Prognoza

Liječenje nije potrebno u oko 90% slučajeva skolioze jer se kičma sama ispravlja kako dijete raste.

Većina od preostalih 10% slučajeva se može uspješno liječiti koristeći aparat za leđa da bi se spriječilo dalje krivljene. Približno 3 na svakih 1,000 djece sa skoliozom će morati ići na operaciju.

Skolioza obično nije ozbiljna, ali je liječenje presudno. Ukoliko se ne liječi, iskrivljenje kičme se može pogoršati i izazvati oštećenje kičme, prsa, karlice, srca i pluća.

Simptomi

Kod djece, simptomi skolioze mogu biti:

  • jedno rame je više od drugog
  • jedna lopatica ramena je viša i izbačenija od druge
  • jedan kuk je istureniji od drugog
  • odjeća ne visi kako treba
  • dijete je nagnuto na jednu stranu

Kod beba, simptomi skolioze mogu biti:

  • izbočina na jednoj strani bebinih prsa ili leđa
  • beba može stalno ležati sklupčana na jednoj strani

Ako je vaše dijete u invalidskim kolicima, može biti nagnuto na jednu stranu. To bi mogao biti simptom skolioze jer sjedenje može postati otežano jer se kičma sve više krivi.

Odvedite dijete kod porodičnog ljekara ako primijetite neke od gore navedenih simptoma.

Uzroci

Idiopatska skolioza

U otprilike 80% slučajeva skolioze, uzrok je nepoznat (idiopatska skolioza). Međutim, istraživanja su pokazala da u oko 30% slučajeva idiopatske skolioze kod adolescenata, dijete ima porodičnu istoriju ove bolesti. To ukazuje na postojanje genetske predispozicije za bolest.

Neuromuskularno oboljenje

U većini ostalih slučajeva, uzrok skolioze su neuromuskularni poremećaji (oboljenja nerava i mišića), kao što je mišićna distrofija ili cerebralna paraliza.

Ova oboljenja mogu dovesti do toga da djeca ne mogu hodati ili im je teško da budu u uspravnom položaju, što može onemogućiti normalan razvoj kičme.

Kongenitalna skolioza

Skolioza koja je prisutna od rođenja se naziva kongenitalna skolioza. Kongenitalna skolioza je rijetka. Ona se javlja kao posljedica defekata na kičmi do kojih je došlo zbog toga što se kosti u kičmi nisu pravilno razvijali u maternici. Može se javiti kod djece koja imaju rijetke urođene defekte.

Skolioza se ne može izazvati lošim držanjem, vježbama, dijetom ili nošenjem ruksaka ili torbi na jedno rame. Obično ne izaziva nikakve bolove.

Dijagnoza

Skolioza se obično dijagnostikuje fizičkim pregledom kičme, rebara, kukova i ramena.

Početnu dijagnozu uspostavlja porodični ljekar ili školska medicinska sestra, koji će zatim uputiti dijete ortopedu specijalisti (specijalisti za bolesti kostiju, naročito kičme i obližnjih zglobova i ligamenata).

Snimanje rendgenom i magnetnom rezonancom (MRI)

Ortoped specijalista će napraviti rendgenski snimak da bi potvrdio dijagnozu skolioze. Rendgenski snimci će takođe pomoći da se utvrdi oblik, smjer, mjesto i ugao iskrivljenja.

Ako se radi o težem obliku skolioze ili su simptomi neuobičajeni (na primjer, dijete ima bolove u leđima), može se preporučiti magnetna rezonanca.

Aparat za magnetnu rezonancu koristi magnetno polje i radio talase da bi se dobila slika unutrašnjosti organizma. MRI snimci će ukazati na bilo kakvo primarno neurološko oboljenje (oboljenje nerava i mišića).

 

Tretman

Ako vaše dijete ima skoliozu, liječenje će zavisiti od starosti djeteta, u kojoj mjeri je kičma iskrivljena i kako rade pluća. Postoje četiri opcije liječenja:

  • posmatranje
  • stavljanje gipsa
  • stavljanje aparata
  • operacija

Različite opcije liječenja su detaljnije opisane u nastavku.

Posmatranje

Liječenje skolioze često nije potrebno, jer se u većini slučajeva radi o blažem obliku i kičma se sama ispravi kako dijete raste.

Međutim, biće potrebno raditi rendgensko snimanje svakih šest mjeseci tako da se može pažljivo pratiti stanje kičme.

Gips

U slučajevima rane skolioze, može biti potrebno usmjeravati kičmu djeteta u normalan položaj kako dijete nastavlja da raste. To se može postići upotrebom gipsa koji se stavlja preko tijela djeteta.

Dijete će morati stalno nositi gips i neće ga smjeti skidati. Međutim, gips će se morati redovno mijenjati kako bi se djetetu omogućio rast i razvoj. Zbog toga što se gips pravi na poseban način, dijete će dobiti uputnicu za specijalistu za skoliozu ukoliko postoji potreba za gipsom.

Ako je dijete mlađe od dvije godine, gips će se mijenjati pod anestezijom svaka dva ili tri mjeseca kako bi se kičma ispravila. Međutim, dijete će vjerovatno morati koristiti aparat koji se može skidati nakon terapije gipsom.

Aparat

Ako skolioza kod vašeg djeteta ima teži oblik (sa uglom od preko 20 stepeni), biće potreban aparat. Aparat ne može izliječiti skoliozu ili ispraviti kičmu, ali može zaustaviti dalje krivljenje kičme.

Aparat će se morati pažljivo namjestiti na kičmu djeteta. Da bi se to izvelo, moraće se uzeti otisak djetetove kičme. To se može uraditi kao ambulantni postupak, što znači da dijete neće morati prenoćiti u bolnici. Umjesto toga, imaće jednu ili više zakazanih posjeta bolnici ili klinici.

Obično se preporučuje da se aparat nosi 23 sata dnevno i da se skida samo radi tuširanja i kupanja. Aparat ne bi trebalo da ometa uobičajene svakodnevne aktivnosti i može se nositi i tokom većine beskontaktnih sportskih aktivnosti. Međutim, preporučuje se da se aparat skine tokom kontaktnih sportova.

Za djecu koja nose aparat je važno da redovno vježbaju. To će im pomoći da ojačaju i da razviju mišiće i pomoći će da im bude prijatnije nositi aparat.

Dijete će morati nositi aparat dok god raste. Dječaci obično prestaju rasti oko 17 godina starosti, a djevojčice obično prestanu rasti oko 15 godina starosti.

Operacija

Ako dijete ima teži oblik skolioze (ako im je kičma iskrivljena pod uglom većim od 50 stepeni), može biti potrebna operacija i dobiće uputnicu za specijalistički odjel.

Operacija može pomoći da se spriječi oštećenje srca i pluća, kao i da se ublaže bolovi u leđima i spriječi abnormalan razvoj tijela djeteta.

Operacija spinalnom fuzijom je komplikovan zahvat pri kojem se kičma ispravlja upotrebom metalnih kuka i šipki, da bi se zatim spojila na odgovarajućem mjestu transplantacijom kostiju. Ovu vrstu operacije mogu izvoditi samo stručnjaci.

Operacija traje četiri do osam sati. Nakon operacije, dijete će biti premješteno na odjel za intenzivnu njegu, gdje će dobiti intravenoznu tečnost (putem vene) i nešto protiv bolova. Većina djece se osjećaju dovoljno dobro da već nakon 24 sata mogu napustiti odjel za intenzivnu njegu, ali često moraju provesti sljedećih 7 do 10 dana u bolnici.

Nakon operacije, većina djece se mogu vratiti u školu nakon četiri do šest sedmica i mogu igrati sportove otprilike nakon godinu dana od operacije. Neka djeca moraju nositi aparat za leđa kako bi im podupirao kičmu, ali se on obično može ukloniti nakon šest mjeseci.

Nakon operacije spinalnom fuzijom, dijete će morati ići svakih šest mjeseci da mu se šipke produže za otprilike 1cm da bi se pratio rast djeteta. To se obično izvodi kao ambulantna procedura kroz mali rez. Dijete će morati nositi aparat da bi se zaštitile šipke. Šipke će se izvaditi operacijom kada dijete bude starije i kada mu poraste kičma.

Rizici koji prate operaciju spinalnom fuzijom

Postoji niz rizika koji prate operaciju spinalnom fuzijom. Neće se preporučiti djetetu osim ako hirurg ne smatra da dobrobiti premašuju rizike. Važno je da roditelji i djeca razumiju rizike spinalne fuzije tako da mogu donijeti informisanu odluku o liječenju.

Dolje su opisani poznati rizici spinalne fuzije:

  • Pomijeranje šipke. Kod oko 5% ljudi koji su imali operaciju, jedna od šipki koje su upotrijebljene za ispravljanje kičme se pomjeri iz ispravnog položaja. To ne bi trebalo izazvati nikakvu neugodnost, ali može biti potrebna dodatna operacija da bi se šipka vratila u pravi položaj.
  • Pseudartroza se javlja kada jedna ili više kostiju koje su upotrijebljene za spajanje kičme ne srastu pravilno
  • Pseudartroza se javlja u približno 1-5% slučajeva. Može izazvati blažu nelagodu i kod nekih ljudi može dovesti do toga da se ispravljeni dio kičme donekle ponovo iskrivi. Biće potrebna dodatna operacija da bi se ponovo spojile odgovarajuće kosti.
  • Infekcija. Približno 1-2% ljudi dobiju infekciju nakon operacije. Međutim, to se obično jednostavno liječi antibioticima.
  • Oštećenje nerava. U veoma rijetkim slučajevima (u približno jedan ili dva slučaja na svakih 1 000), operacija spinalnom fuzijom će izazvati oštećenje nerava kičme. Posljedice ovog oštećenja nerava mogu imati relativno blaži oblik (osjećaj utrnuća u jednoj ili obje noge), ili mogu imati teži oblik i izazvati gubitak tjelesnih funkcija u donjem dijelu tijela (paraplegija). Da bi se smanjio ovaj rizik, neurolog (specijalista za bolesti nervnog sistema) će biti prisutan tokom operacije spinalnom fuzijom kako bi nadgledao nerve i spriječio njihovo oštećenje.

Dodatne terapije

Niz dodatnih terapija može biti od koristi kod ispravljanja skolioze. To su:

  • osteopatija: manipulacija mišića, nerava i zglobova
  • fizioterapija: masaža i manipulacija da bi se popravilo opšte zdravstveno stanje
  • refleksologija: terapija pri kojoj se određena mjesta na tijelu, kao što su tabani, masiraju da bi se poboljšalo opšte zdravstveno stanje
  • akupunktura: tradicionalna kineska terapija koja se radi tako što se iglice zabadaju na određenim mjestima na tijelu kako bi se poboljšalo zdravlje
  • elektronska stimulacija nerava u leđima

Važno je napomenuti da ne postoji dovoljno dokaza da su ove dodatne terapije uspješne u liječenju skolioze. Fizioterapija može biti korisna, ali samo kada se koristi u kombinaciji sa aparatom za leđa.

Komplikacije

Komplikacije kod skolioze su rijetke ako se ona liječi. Međutim, ako se ne liječi, skolioza može dovesti do ozbiljnih komplikacija, kao što su sljedeće:

Kifoza

Ukoliko se teži oblik skolioze ne liječi, može dovesti do savijanja gornjeg dijela kičme, odnosno do povijenih ili grbavih leđa. Ovaj poremećaj, koji se zove kifoza, takođe izaziva bolove u leđima. Kifoza zahtijeva sličnu terapiju kao skolioza, kao što je nošenje aparata i eventualno operacija spinalnom fuzijom.

Problemi sa plućima i srcem

U težim slučajevima skolioze (kada je iskrivljenje 70 stepeni ili više), rebra mogu pritisnuti srce i pluća, dovodeći do problema s disanjem i otežavajući srcu da pumpa krv kroz tijelo.

U veoma teškim slučajevima skolioze (kada je iskrivljenje 100 stepeni ili više), rebra će jače pritisnuti srce i pluća izazivajući fizičko oštećenje.

Pritisak na srce i pluća ili njihovo oštećenje povećava rizik od infekcije pluća, kao što je pneumonija, i od oslabljenog rada srca.

Problemi sa leđima

Kod odraslih koji su imali skoliozu kada su bili djeca postoji veća vjerovatnoća da će dobiti hronične (dugoročne) bolove u leđima nego kod drugih ljudi. LJudi kod kojih se skolioza ne liječi su takođe izloženi većem riziku da dobiju artritis u kičmi.

Problemi kasnije u životu

Drugi mogući problemi koji bi mogli nastati kasnije u životu ukoliko se kod djeteta ne liječi skolioza su:

  • društvena izolovanost
  • ograničene mogućnosti zaposlenja
  • rjeđe stupaju u brak

Samopomoć

Slika o sebi

Adolescencija je težak period za tinejdžere. Zbog promjena na tijelu tinejdžeri se često osjećaju čudno i nesigurno. Ako moraju nositi aparat za leđa, adolescencija može biti još teža jer to može narušiti njihov izgled, samopoštovanje i uopšte kvalitet života.

Moderni aparati za leđa su dizajnirani tako da budu neupadljivi i praktično se ne mogu vidjeti ispod komotnije odjeće. Međutim, dijete još uvijek može biti zabrinuto da izgleda drugačije ili neobično.

Dolje su opisani neki od načina na koje možete pomoći svom djetetu da popravi sliku o sebi.

Komunikacija

Ohrabrivanje djeteta da komunicira sa drugim tinejdžerima koji imaju skoliozu može im pomoći da poprave samopouzdanje i smanje osjećaj da su usamljeni u svojoj bolesti.

Vježbe

Ne samo da će zbog redovne vježbe biti udobnije nositi aparat, već je to takođe dokazana metoda za popravljanje samopoštovanja i predstave o vlastitom tijelu.

Utjeha

Utješite dijete tako što ćete im reći da neće zauvijek morati nositi aparat za leđa. Kada se završi terapija, nema razloga da dijete ne nastavi sa normalnim, aktivnim životom.

Reproduced with permission from NHS Choices (www.nhs.uk) © Crown Copyright 2011


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton