BHZdravlje

Nema reklama za prikazivanje


Slabovidno dijete u društvu – savjeti za roditelje

 

Podizanje djeteta sa oštećenim vidom je isto kao i podizanje bilo kog djeteta, ali uz nešto više napora. Pronalaženje načina da naučite svoje dijete o svijetu koji ga okružuje je pravi izazov.

Problemi u samim ljudima se teže rješavaju. Ako prepoznate neke od zamki prije nego što u njih upadnete to će vam pomoći da izbjegnete mnoge glavobolje i slamanja srca.

Činjenica je da morate da se suočite sa svojom okolinom. LJudi će se raspitivati za uzrok sljepoće ili za moguće načine izlječenja. Govoriće vam o čudesnim operacijama, koje su potpuno neprimjenjive u slučaju vašeg djeteta.

Nudiće vam da se mole za vaše dijete i pričaće vam o svakom mogućem vjerskom iscjelitelju za koga su čuli. Primjedbe i pitanja ljudi koje ne poznajete neće vam pružiti ništa osim što će vas zaprepastiti ili razbjesniti.

Ponekad ćete poželjeti da vrisnete na njih, a možda ćete to zaista učiniti. U takvim situacijama najveću štetu činite svojim živcima. Kada vaše dijete malo odraste i počne da sluša i govori stvari će se znatno promjeniti.

Znajte da niste sasvim bespomoćni. Izbjegavanje je bolje nego sukobljavanje, a ako predhodno razmislite, obično ćete uspjeti da izbjegnete neprijatne situacije.

Neželjenu pažnju nepoznatih obično ne privlači sljepoća sama po sebi, već je neobičan, drugačiji izgled ono što čini da se ostali osjećaju neprijatno i tjera ih da o tome raspravljaju. Zato je važno da vaše dijete izgledom ne djeluje tako da privlači nepotrebnu pažnju.

Ovo ne znači da treba da se pretvarate da ono normalno vidi, već samo da treba da mu pomognete da se što bolje uklopi u zajednicu, učeći ga da se lijepo ponaša, da se pravilno drži i da uvijek bude dotjerano i čisto.

Urednost i odgovarajuća odjeća su važni. Nemojte preskakati održavanje higijene usta. Vaše dijete ne mora da bude svjesno kako izgleda, ali drugi jesu. Treba ga naučiti da razvija sopstveni ponos.

Neuredno i loše dotjerano djete, vidjeće kako je slijepo, neće ostavljati prijatan utisak na ljude oko sebe. Isto tako u djetetu koje se nepristojno ponaša neće uživati ni roditelji, ni ostali.

Poskakivanje, ljuljanje, guranje prstiju u oči, kao i slični pokreti prestavljaju pojave koje treba suzbijati. Ovakvi, neobični pokreti, zovu se blindizmi i uobičajeni su kod djece sa oštećenim vidom, tako da ih je ponekad veoma teško iskorijeniti.

Morate mnogo raditi na tome da ih svedete na minimum. Trljanje očiju i guranje prstiju u njih mogu da izazovu utonuće očnih jabučica u očne duplje ako dijete to radi duže vrijeme. Zbog toga je još važnije da ga od toga odviknete.

Slijepa djeca velikim dijelom uče dodirom, ali moraju da nauče kada nešto ne treba da se dira. Druga djeca se obično prilično uznemire kada ono pokuša da im ono dodirne lice ili one dijelove tijela koje nije pristojno dodirivati, kako djeci tako ni odraslima.

Naravno da djetetu treba dozvoliti da razgleda ono što ga zanima, ali uz određena ograničenja i pod vašim budnim nadzorom, na bilo kom mjestu van kuće.

Dijete treba da nauči da koristi “govor tijela”. Izgleda da se osmijeh i mrštenje javljaju prirodno, ali ostalo treba naučiti.

Pozdrav mahanjem ruke, gledanje prema onome ko vam govori, potvrdno ili odrično klimanje glavom, slijeganje ramenima, tapšanja, pravilan položaj tijela sa uspravljenom glavom, ali ne zabačenom unazad….. sve to pomoći će da mu izgled ne bude ukočen.

Uprkos uspješnom vaspitanju i veoma dobrom izgledu, vaše dijete će povremeno postati meta neumjerene radoznalosti i pogrešno usmjerenih simpatija. U takvim situacijama treba da postupite onako kako vam nalažu okolnosti i da promjenite temu razgovora, okrenete se od onoga ko vas iritira, ili jednostavno odete.

Ako to ne uspije uvijek imajte na umu to da šta god da kažete i vaše dijete vas vjerovatno čuje. Vaša pretjerana reakcija o pitanjima o njemu može da ga povrijedi više nego pitanje koje ju je izazvalo.

Ako neko dijete stvara problem grubim primjedbama, beskrajnim zapitkivanjem, ili se podsmjeva, najbolje je da nasamo razgovarate sa njegovim roditeljima, čime se obično stavlja tačka na takvo ponašanje.

Rođaci i prijatelji su svakako bolje od ostalih upoznati sa svim vašim pokušajima i uspjesima. Svako voli da priča o svojoj djeci. Ograničite razgovore o neprijatnim stvarima, na one prilike, kada su djeca odsutna ili nisu dovoljno blizu da bi mogla da slušaju.

 

Izvor: Savez slijepih RS


Podijeli s prijateljima

Vezani sadržaji

BH Zdravlje na facebooku


Komentariši


Vremenska prognoza

Funded by Norwegian Ministry of Foreign Affairs | Implemented by and | In cooperation with Ministry of Health of Tuzla Canton